Boris POSTNIKOV: Lupetanje po ljevici – ‘Peti dan’, šesto čulo
24 veljače, 2018
Denis MAHMUTOVIĆ: Selo kod Gračaca tjedan dana odsječeno od svijeta. Šef zimske službe: “Takvo čišćenje puno košta”
25 veljače, 2018

Ivana PERIĆ: Za one koje su promjene izborile i one koje promjenu žele

Foto: fAKTIV FacebookFoto: fAKTIV Facebook
.
I ove godine u više gradova u Hrvatskoj održat će se osmomartovski Noćni marš. Uoči priprema za marš, razgovaramo s organizatoricama iz feminističkog kolektiva fAKTIV. “Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljeđe. Mediji o eskalaciji ubojstava žena izvještavaju kao o reality showu u kojem je bitnije kakav je bio ubojica, nego što je ona mrtva. Radimo u nesigurnim radnim uvjetima, potplaćene smo u tzv. ženskim sektorima, kućanski rad je na našim leđima. Vrijeme je otpora, marširajmo!”, kažu fAKTIVKe.
.

fAKTIV je feministički kolektiv čije područje djelovanja obuhvaća borbu za radnička i socijalna prava žena, protiv rodno uvjetovanog nasilja prema ženama, te zalaganje za reproduktivna i seksualna prava. 

Kolektiv je izrastao 2016. godine iz ad hoc inicijative Preuzmite odgovornost za ubojstva žena i organizacijskog odbora Noćnog marša – 8. mart s ciljem izvaninstitucionalnog djelovanja na stvaranju feminističke prakse kao dio šireg i solidarnog antikapitalističkog pokreta. Ove godine fAKTIV organizira treći po redu osmomartovski Noćni Marš.

I ove godine fAktivke organiziraju Noćni marš za 8. Mart. Pravimo se na tren glupe i upitajmo – zašto?

Osmomartovski Noćni marš organizirale bismo, naravno, i da je sve u najboljem redu. 8. mart, Međunarodni dan žena, najveći je praznik žena – žena kao političke snage, žena kao prezrenih na svijetu. Dan je slavlja i dan prisjećanja, dan otpora i borbe. Žene demonstriraju i marširaju ulicama svijeta dulje od stoljeća. 8. mart podsjetnik je na povijest, na borbu, na nasljeđe koje su nam ostavile drugarice. Kao što smo lani rekle – spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljeđe. Naša je obveza održavati duh ženske borbe, a lani smo dobile potvrdu da mnoge i mnogi razumiju da je vrijeme otpora. Da žele marširati, dati do znanja da, vratimo se na početak priče – sve zaista nije u najboljem redu. To je ono što nas ljuti i što nas tjera na ulice – da pružamo otpor i zahtijevamo promjenu.

Konvenciju ionako ne mogu ratificirati jer u proračunu za to nema sredstava, a iz tog razloga je nije ratificirala ni SDP-ova Vlada. Konvencija državama propisuje konkretne mjere zaštite i potpore – otvaranje dovoljnog broja sigurnih kuća, savjetovališta i 0-24 SOS linija za žrtve nasilja, podrazumijeva vođenje statistika i međunarodnu suradnju kroz razmjenu podataka, javne kampanje, i brojne druge prakse za koje u proračunu novca nema

Previše je onih koji, uz prešutnu ili glasnu potporu političkog vrha zemlje, ulažu napore da zatru nasljeđe ženske borbe, da ženama odriču izborena reproduktivna i seksualna prava. Ulažu napore da obiteljsko-partnersko nasilje ostane u četiri zida, da spriječe ratifikaciju Istanbulske konvencije. Mediji o eskalaciji ubojstava žena izvještavaju kao o nekom reality showu u kojem je bitnije kakav je bio ubojica, nego što je ona mrtva. Radimo u nesigurnim radnim uvjetima, potplaćene smo u tzv. ženskim sektorima, kućanski rad je na našim leđima. Zdravstvene usluge su sve nedostupnije. Crkva je u školama, u bolnicama, u institucijama, u medijima. Pale se dječje slikovnice, definira se što je ispravna obitelj i tko koga smije voljeti.

Sve navedeno je razlog za feminističku ljutnju, koja nas potiče na otpor i zahtijevanje promjene. Zato ćemo marširati – za one koje su promjenu izborile i za one koje žele promjenu u društvu. Za feminističko društvo bez mržnje, bez sistemskog nasilja, bez kapitalističke eksploatacije. Marširat ćemo protiv nacionalizma, protiv fašizma, protiv militarizma, protiv granica među ljudima, protiv populizma, protiv nekompetencije vladajućih.

Kako vi promišljate značaj 8. marta u današnjem društvu?

Društvo je pretvoreno u švedski stol za grupacije moćnih i privilegiranih. Sve je veća potreba za udruživanjem svih koji žele drugačiji i pravedniji svijet – lokalno i globalno. Feministički pokret je toga itekako svjestan. Često su upravo žene bile te koje su povele revolucije, sjetimo se radnica iz Petrograda koje su 1917. pokrenule masovne demonstracije protiv općeg siromaštva uz snažne antiratne poruke. Iako bez podrške političkog vrha, ustrajale su, a njihovi prosvjedi zaslužni su za pokretanje Februarske, a kasnije i Oktobarske revolucije.

Lani se 8. mart nije slavio samo u Zagrebu, nego i u Splitu, Zadru, Šibeniku i drugim gradovima. To je pozicija iz koje se lakše boriti za društvene promjene i pravednije društvo

Odabir propalog tajkuna i seksista Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a žene je izveo na ulice na globalnoj skali. Bez obzira na (često i smislene) kritike poruka, žene su omasovljavanjem i jasnim stavom pokazale svoju političku moć. Iz sve vidljivijih kampanja protiv nasilja vrište svjedočanstva potlačenosti žena. Reproduktivna prava meta su brojnih oštrica. Hrvatska zasad radi na novom Zakonu o pobačaju, a trebali bi ga izglasati zastupnici i zastupnice od kojih neki vjeruju u takozvanu rodnu ideologiju. Moliteljske skupine maltretiraju pacijentice ispred bolnica. Crkvene udruge Izmišljaju neznanstvene postabortivne sindrome, otvaraju Centar za život.

Osmi mart u današnjem je društvu simboličko i stvarno mjesto okupljanja borbi za bolji svijet. Niti jedno od spomenutih pitanja nije izdvojeno iz patrijarhalnog i kapitalističkog sistema. Sve borbe prožimaju se u jednu borbu – za javne resurse i usluge, za dostojanstvo, za humane uvjete rada, za vodu, šume, mora, industriju i progres, za slobodu i autonomiju. 8. mart danas je mjesto iskazivanja i pokretanja političke snage žena u jednoj borbi za jedan svijet.

Marš u Zagrebu 2017. godine, foto: fAKTIV facebook Marš u Zagrebu 2017. godine, foto: fAKTIV facebook

Ovo će biti treći marš koji organizirate, ali poručile ste i prošlih godina kako borba traje cijelu godinu. Analizirajući kontinuitet borbe – što se promijenilo od prvog marša, što je ostalo isto?

Tendencije u društvu nisu se promijenile. Rodne uloge se cementiraju, o ženama se priča kao o roditeljicama nacije, čuvaricama ognjišta. A kad se ognjište pretvori u mjesto obiteljsko-partnerskog nasilja, ministrica obitelji Nada Murganić poručuje “tako je to u braku”. Za nasilje nije kriv počinitelj, nije krivo društvo koje nasilje normalizira, nije kriv državni vrh koji krši obećanje da će se Istanbulska konvencija ratificirati koncem 2017. godine – kriva je Ona.

Previše je onih koji, uz prešutnu ili glasnu potporu političkog vrha zemlje, ulažu napore da zatru nasljeđe ženske borbe, da ženama odriču izborena reproduktivna i seksualna prava

Crkva žene koje se odluče na pobačaj naziva ubojicama, zagovara zabranu/ograničavanje dostupnosti pobačaja što vodi u, povijest je svjedokinja, smrt žena. Dekani Katoličko-bogoslovnih fakulteta javno izjavljuju da je kažnjavanje obiteljskih nasilnika korak unatrag i da su žene drugotne, dok je muškarac prvotan. Manjine se definira kao agresore na prava većine. Glavna politička agenda je sijanje straha od Drugih. Svoje vrijeme i rad prodajemo poslodavcu koji to vrijeme i rad ne cijeni, sve za plaću koja nam ne osigurava dostojan život. Brišu se doprinosi antifašističke borbe.

Još jedna konstanta je Ladislav Ilčić. Iako u suštini nebitan, služi kao personifikacija ulaska crkvene propagande u javna tijela. Na lanjskom maršu zahtijevale smo njegovu ostavku zbog iskorištavanja položaja posebnog savjetnika Davora Ive Stiera za nametanje ideologije fundamentalističkih vjerskih grupa – i ostavku izborile. Sada se vratio kao savjetnik ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek i tvrdi da ta njegova uloga predsjednika Hrasta ili dopredsjednika GROZD-a nije u sukobu interesa s ulogom savjetnika u Ministarstvu kulture. Isto tvrde ministrica i premijer. Jasno je i zašto – većina u Saboru je na staklenim nogama i ruka Hrastovog političkog autsajdera Hrvoja Zekanovića je ključna. Pa ćemo opet zahtijevati Ilčićevu ostavku.

Ali mijenjaju se žene. Izlazimo iz četiri zida na ulicu, u javni prostor. Svjesne smo svoje političke snage, svjesne smo nužnosti otpora. Lani se 8. mart nije slavio samo u Zagrebu, nego i u Splitu, Zadru, Šibeniku i drugim gradovima. To je pozicija iz koje se lakše boriti za društvene promjene i pravednije društvo.

Osmi mart u današnjem je društvu simboličko i stvarno mjesto okupljanja borbi za bolji svijet. Niti jedno od spomenutih pitanja nije izdvojeno iz patrijarhalnog i kapitalističkog sistema. Sve borbe prožimaju se u jednu borbu – za javne resurse i usluge, za dostojanstvo, za humane uvjete rada, za vodu, šume, mora, industriju i progres, za slobodu i autonomiju

Krenula je nova molitvena kampanja ispred bolnica, koja traje od 14. veljače do 25. ožujka, a cilj joj je “osvješćivanje ljudi o kontracepciji, eutanaziji i umjetnoj oplodnji”. “Svrha spolnog bračnog čina je rađanje i sjedinjenje. Kontracepcija dokida rađanje, a potpomognuta oplodnja sjedinjenje supružnika”, kaže se između ostalog u najavi. Početkom godine je na Trešnjevci otvoren i prvi u nizu Centara za život udruge Hrvatska za život, koji ste spomenule. Što reći o tom “prolajferskom” procvatu?

Takozvani centri za život nagovještaju daljnju infiltraciju crkve i neokonzervativizma u zdravstveni sustav pa je izgledno da će se centri pokušati nametnuti kao pružatelji obaveznog savjetovanje ženama prije nego obavljanja pobačaja. Prošlogodišnja preporuka Ustavnog suda otvorila je prostor za to, navodeći da zakonodavac može odrediti primjereno razdoblje razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoće, u kojem bi ženama bile pružene informacije o trudnoći i uslugama koje joj stoje na raspolaganju.

Primjerice, informacije o savjetodavnim centrima i zdravstvenoj zaštititi za vrijeme trudnoće i poroda, o radnim pravima trudnica i majki, o dostupnosti jaslica, o centrima koji osiguravaju odgovarajuću kontracepciju i informacije o sigurnom seksu, te o centrima u kojima se savjetovanje može obaviti prije i nakon trudnoće.

Nekoliko mjeseci nakon preporuka otvara se Centar za život koji svoju ulogu opisuje kao savjetodavno mjesto za trudnice u vezi informiranja o trudnoći, nerođenom djetetu, porodu, pomoć osobama koje pate od postabortivnog sindroma te bračnim parovima koji imaju problema s plodnošću. Isti scenarij i pripreme anti-choice pokreta koji se trenutačno događa u Hrvatskoj, mogao se pratiti u Makedoniji, Rusiji, Slovačkoj te u drugim zemljama.

Odugovlačenje ratifikacije im odgovara i zbog nadolazećih europarlamentarnih i predsjedničkih izbora – s jedne strane si ne mogu priuštiti gubitak potpore ekstremno desnih i katoličkih saveznika i birača, s druge Europska pučka stranka, kojoj pripada i HDZ, preporučuje ratifikaciju Istanbulske

U Makedoniji je 2013. odlučeno da pobačaj ostaje legalan, ali uz podnošenje pisanog zahtjeva za uslugu pobačaja i obvezno savjetovanje o kontracepciji, dobrobiti rađanja i rizicima koje nosi pobačaj, dok se medicinski zahvat može izvesti nakon trodnevnog perioda čekanja od završetka savjetovanja. U ulozi savjetodavaca ubrzo se našla i anti-choice organizacija Lidija – srce koje kuca, a koja se u svojoj misiji, kako same članice organizacije izjavljuju – vodi Biblijom.

Uznemiravanje pacijentica pred bolnicama se nastavlja. Kažu, mirna molitva, a ispod janjeće kože – politički pritisak. Koji će jačati s približavanjem roka za novi Zakon o pobačaju. Ove godine zagovaranje su proširili na kontracepciju, eutanaziju i umjetnu oplodnju. Don Stojić otvoreno priznaje da vjernicima koji mu dođu na ispovijed za pokoru izdaje uputu da mole pred bolnicama. Njihov najveći uspjeh je normalizacija narušavanja civilizacijskih tekovina. Dodajmo tome i diskurzivnu obmana prema kojoj su za život, a zapravo su za smrt žena. Dobro podmazani propagandni stroj.

 *****

Prolajferi se oslanjaju na širenje lažnih informacija, na dezinformiranje oko zakonske regulative, kontracepcije i pobačaja. Kako se s time boriti, postoje li zakonske sankcije koje bi trebali provoditi?

Ideja iza korištenja praznog označitelja rodne ideologije je plašenje naroda. I primjenjiva je na sve teme koje su oltaru neprihvatljive – zdravstveni i građanski odgoj, prava LGBT osoba, pogotovo transrodnih osoba, ratifikaciju Istanbulske konvencije. U posljednje vrijeme životari i obiteljašice sve češće spominju izmišljeni postabortivni sindrom. Nema ga u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10), ne postoji ni u MSD priručniku dijagnostike i terapije, opovrgavaju ga istraživanja, ali u nas se koristi kao “argument” za ograničavanje dostupnosti pobačaja.

Često su upravo žene bile te koje su povele revolucije, sjetimo se radnica iz Petrograda koje su 1917. pokrenule masovne demonstracije protiv općeg siromaštva uz snažne antiratne poruke. Iako bez podrške političkog vrha, ustrajale su, a njihovi prosvjedi zaslužni su za pokretanje Februarske, a kasnije i Oktobarske revolucije

Pisalo se o slučaju web stranice klinikazapobacaje.com. Riječ je o stranici udruge Betlehem Zagreb: Centar za nerođeni život, koja trudnicama, ako zadrže dijete, pruža hranu i smještaj godinu dana. Stranica se predstavlja kao mjesto za savjete i informacije o procesu i posljedicama pobačaja, ali umjesto toga na stranici možete pročitati da pobačaj izaziva rak dojke, grlića maternice, jajnika i jetre, da izaziva seksualnu disfunkciju ili da žene koje su pobacile “imaju veću vjerojatnost da će postati okorjeli pušači”. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upozorila je 2016. Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo uprave na ovu stranicu. Oba ministarstva su se proglasila nenadležnima i uputila na Ministarstvo unutarnjih poslova – koje je poručilo da ne vidi ništa sporno ili kažnjivo.

Francuska je prije nešto više od godinu dana odobrila prijedlog zakona koji anti-choice web stranicama zabranjuje širenje lažnih informacija o pobačaju uz riječi – slobodu izražavanja ne treba miješati s manipulacijom. Hrvatski državni vrh, međutim, svrstao se u tabor manipulatora.

Kada govorimo o zakonima i regulativama – same kažete kako nam se i dalje smišljeno servira priča o “rodnoj ideologiji”, a Duh Sveti se od strane akademika preporučuje za zaštitnika zlostavljanih žena. Sve to, dok se paralelno odbija ratificirati Konvenciju o sprječavanju i borbi protiv nasilja u obitelji. Kako to komentirate?

Kako smo već rekle, takozvana rodna ideologija je prazni označitelj kojeg se kontekstualizira po potrebi – Istanbulska konvencija je rodna ideologija, slikovnica LGBT tematike je rodna ideologija, seksualni odgoj je rodna ideologija. Istovremeno je sve i ništa. Čini nam se da se oko Istanbulske konvencije lome koplja jer je katoličke i neokonzervativne struje doživljavaju kao ključnu borbu u onome što nazivaju kulturološki rat. S jedne strane nam je jasna opasnost te pozicije, a s druge strane ne možemo nego se smijati argumentaciji koja se svodi na zahode, svlačionice i neki inozemni primjer za kojeg se na kraju ispostavi da je fake news.

Njihov najveći uspjeh je normalizacija narušavanja civilizacijskih tekovina. Dodajmo tome i diskurzivnu obmana prema kojoj su za život, a zapravo su za smrt žena. Dobro podmazani propagandni stroj

Vladajućima takva situacija služi kao alibi – uvijek mogu reći da “treba pričekati jer postoje prijepori u društvu”. Konvenciju ionako ne mogu ratificirati jer u proračunu za to nema sredstava, a iz tog razloga je nije ratificirala ni SDP-ova Vlada. Naime, Konvencija državama propisuje konkretne mjere zaštite i potpore, kao što su otvaranje dovoljnog broja sigurnih kuća, savjetovališta i 0-24 SOS linija za žrtve nasilja, podrazumijeva vođenje statistika i međunarodnu suradnju kroz razmjenu podataka, javne kampanje, i brojne druge prakse za koje u proračunu novca nema. HDZ se u svojstvu oporbe zgražavao nad time što SDP nije ratificirao Istanbulsku konvenciju i pozivao da to hitno učine.

Zaokret u retorici nije imao političke posljedice, što uključuje i vjerodostojno kršenje riječi premijera Plenkovića o roku za ratifikaciju. Rok je prošao, premijer je ostao. I predsjednica Grabar-Kitarović je mijenjala timove – 2014. se pitala zašto žrtve rodno uvjetovanog nasilja nisu zaštićene standardima Istanbulske konvencije, tri godine kasnije izjavljuje da nam “nikakva međunarodna konvencija neće pomoći ako mi sami ne uredimo stanje u svojoj kući”. Odugovlačenje ratifikacije im odgovara i zbog nadolazećih europarlamentarnih i predsjedničkih izbora – s jedne strane si ne mogu priuštiti gubitak potpore ekstremno desnih i katoličkih saveznika i birača, s druge Europska pučka stranka, kojoj pripada i HDZ, preporučuje ratifikaciju Istanbulske. Posljedice svega opet snose samo žrtve obiteljsko-partnerskog nasilja.

Još jedna konstanta je Ladislav Ilčić. Iako u suštini nebitan, služi kao personifikacija ulaska crkvene propagande u javna tijela. Opet ćemo zahtijevati njegovu ostavku

Što se Duha svetoga tiče, valjda onoga koji progovara kroz biskupa Košića, don Stojića, kardinala Bozanića i ine, ima jedno poglavlje sulude Knjige za svaku ženu koja opisuje našu situaciju – “Odnarođeni kler kvari našu omladinu”.

fAKTIV je neformalni kolektiv i ne raspolaže novčanim sredstvima, stoga vam treba pomoć i podrška – bez nje, kako same kažete, nema ni marša. Kako bi pokrile troškove organizacije marša, organizirate rođendansko keširanje u Jiggy baru u subotu, 24. veljače od 21 sat. Najavite nam ovo druženje!

Prošle godine nas je iznenadio i razveselio odaziv na Noćni marš. Više od šest tisuća ljudi marširalo je za bolje društvo i slavilo 8. mart na ulicama Zagreba. Slavilo se i u drugim gradovima. To nam je potvrda da postoji potreba za snažnim ženskim osmomartovskim prosvjedom pa Noćni marš organiziramo i ove godine.

Da bismo to kvalitetno odradile, trebaju nam sredstva. Budući da smo neformalni kolektiv, nemamo financijskih izvora i oslanjamo se na drugarsku pomoć – pa smo u subotu, 24. veljače, u Jiggy baru organizirale keširanje za marširanje. Vaše donacije pokrit će razglas, zviždaljke, transparente, dozvole za prosvjed. Prvo zajedno plešemo, a onda feministički jasno i glasno marširamo. Živio 8. mart!

.

Preneseno s h-alter.org, 17.02.2018., http://h-alter.org/vijesti/za-one-koje-su-promjene-izborile-i-one-koje-promjenu-zele

 

Odgovori