Treće zasjedanje ZAVNOH-a – Topusko, 8. i 9. svibnja 1944. godine – UTEMELJENJE FEDERALNE HRVATSKE

Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine u svojim izvorišnim osnovama posebno naglašava da Republika Hrvatska svoju državnost zasniva (među ostalim) “u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Državne Hr­vatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifa­šis­tič­kog vijeća na­rodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.)“.

Manipuliranje povijesnim slijedom događaja u stvaranju Republike Hrvatske zahtijeva suočavanje s činjenicama i istinama.

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (akronim ZAVNOH), opće političko predstavništvo sudionika antifašističke borbe na području Hrvatske za II. svjetskoga rata, utemeljeno je 1943. godine.

Prvo, osnivačko zasjedanje ZAVNOH-a, bilo je održano u Otočcu 13. VI. 1943., dok je druga sjednica bila održana idući dan (14. VI.) na Plitvičkim jezerima.

Tada je bio izabran Izvršni odbor ZAVNOH-a od 11 članova i njegov predsjednik Vladimir Nazor. Prihvaćena su dva dokumenta: Rezolucija (Plitvička rezolucija) i Proglas narodima Hrvatske. Prema Rezoluciji, ZAVNOH je preuzeo ulogu najvišega političkoga tijela Hrvatske i rukovodstva Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a), dok su u Proglasu bili objavljeni osnivanje i ciljevi ZAVNOH-a.

Na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a, održanome 12–15. X. 1943. u Plaškom, bilo je izabrano 15 vijećnika u novi Izvršni odbor te Tajništvo, koje je s odjelima ZAVNOH-a obavljalo ulogu hrvatske vlade, sve do osnutka Narodne vlade Hrvatske u Splitu 1945. godine.

Bio je donesen Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji ZAVNOH-a, potvrđene su odluke njegova Prvoga zasjedanja te odluka Izvršnoga odbora od 22. IX. 1943. o priključenju svih dijelova Hrvatske koji su prema Rimskim ugovorima iz 1941. bili pripali Italiji.

Na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a, održanom u Topuskom 8–9. V. 1944., ZAVNOH je postao nositelj suvereniteta narodâ i države Hrvatske.

Donesena su četiri akta:

Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske u Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a), u okviru koje je prihvaćena odluka o stvaranju zajedničke federativne države s ostalim narodima Jugoslavije na principu nacionalne ravnopravnosti, zatim

Odluka o proglašenju ZAVNOH-a vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim organom državne vlasti Demokratske Hrvatske, potom

Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske:

(Hrvatski i srpski narod imaju jednaka prava, u svakom pogledu.

Nacionalnim manjinama bit će zajamčena njihova prava.

Svi građani u Hrvatskoj su jednaki pred zakonima bez obzira na nacionalnost, rasu i vjeru.

Žene imaju ista prava kao muškarci.

Svakom građaninu je zajamčena osobna i vlasnička sigurnost. Zajamčeno je pravo vlasništva), te

Odluka o ustroju i poslovanju narodnooslobodilačkih odbora (NOO-a) i skupština u Federalnoj Državi Hrvatskoj.

Prema Poslovniku ZAVNOH-a, umjesto Izvršnog odbora izabrano je Predsjedništvo od 31 člana. Tim odlukama ZAVNOH se oblikovao u »pravi državni sabor Hrvatske«, odluke kojega su bile presudne za održanje hrvatskoga državnog kontinuiteta.

Predsjedništvo ZAVNOH-a povjerilo je 1945. godine dr. Vladimiru Bakariću mandat za sastavljanje Narodne vlade Hrvatske, koja je bila osnovana u Splitu 14. IV. 1945. godine.

Posljednje zasjedanje ZAVNOH-a održano je 24.–25. VII. 1945. u Zagrebu. Tada je ZAVNOH promijenio naziv u Narodni sabor Hrvatske, a njegov sastav proširen je na vijećnike iz svih hrvatskih krajeva. Rad je zaključio odlukom o svojem raspuštanju i izborima za Ustavotvorni sabor Hrvatske (1946.).

ZAVNOH i njegovi organi bili su sastavljeni od predstavnika naroda i narodnosti, političkih stranaka (Komunističke partije Hrvatske (KPH), Hrvatske seljačke stranke (HSS), Srpske demokratske stranke (SDS)), nezavisnih kandidata i predstavnika vjerskih zajednica. Predsjednik ZAVNOH-a bio je književnik Vladimir Nazor.

Republika Hrvatska je utemeljena u Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB-i) na zasjedanjima najvišeg tijela narodne vlasti, ZAVNOH-a. Na njima su udareni pravni temelji Hrvatske kao federalne države utemeljene na antifašizmu i stvoreni su preduvjeti za osamostaljenje i stvaranje suvremene Hrvatske.

ZAVNOH je među ostalim uz potvrđivanje odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a objavio Proglas o vraćanju Hrvatske Istre, Zadra, otoka i drugih teritorijima pod talijanskom okupacijom.

Dakle, Republika Hrvatska u današnjim granicama stvorena je u NOB-i. Oslobođeni su svi okupirani teritoriji, okupatorima poklonjeni i povijesnim nepravdama oduzeti teritoriji (Istra, Zadar, Lastovo i drugi).

Odluke ZAVNOH-a su bile ustavno-pravni temelj suvremene Republike Hrvatske te su imale presudno i dalekosežno značenje u obrani hrvatske državnosti.

Međunarodna zajednica odlukom Badinterove komisije priznala je samostalnost Republike Hrvatske u AVNOJ-skim granicama, poštujući Ustav Socijalističke Republike Hrvatske iz 1974. godine.

U Domovinskom ratu prošlih devedesetih upravo taj je teritorij obranjen pa su neutemeljeni napori raznoraznih manipulatora, među kojima je, nažalost, i Predsjednica Republike, koji negiraju vrijeme i okolnosti što su prethodili stvaranju samostalne Republike Hrvatske.