TUĐMAN JE DOSLOVNO BIO TITOV VOJNIK
10 veljače, 2022
NA ISTOKU NIŠTA NOVA
2 ožujka, 2022

NADA DIMIĆ – NARODNA HEROINA

NADA DIMIĆ – aktivistica, revolucionarka, članica KPJ, prva partizanka , sve satkano u dvije riječi NARODNA HEROINA

Povodom skorašnjeg Međunarodnog dana žena, s portala Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske prenosimo tekst Maje Jelinčić „Nada Dimić – NARODNA HEROINA“.

„U malom ličkom selu Divoselo, pokraj Gospića, 6. rujna1923.godine u skromnoj seljačkoj obitelji rodila se djevojčica kojoj nadjenuše ime Nada. Ime simbolično za sva nadanja i stremljenja oca Teodora i majke Sare. Siromašno ali sretno djetinjstvo djevojčice zavije u crno majčina smrt kada joj bijahu svega 9 godina. Sredina je bila siromašna, k tomu neuka, što se pogotovo odnosilo na žensku čeljad, koja bijaše nepismena, jer što će ” ženskadiji ” obrazovanje? Nada je osuđena da služi, služi ocu,  mužu, potom svim ukućanima. Otac Teodor, povratnik iz Amerike, proširio je vidike, a čuo je tamo u Chicagu i za žene tekstilne radnice koje postaviše zahtjeve tražeći svoja prava – pravo na rad ali i dostojanstvo. Poželio je otac  da i svojoj jedinici olakša budućnost.

Tako Nada osnovno obrazovanje završi u svom selu Divoselu, a potom odlazi u Zemun gdje završava gimnaziju i upisuje visoku školu – Trgovačku akademiju. Bistra i puna mladenačkog poleta uključuje se u svaku demonstraciju protiv aktualnih vlasti. S 15 godina već je članica SKOJ-a i sudjeluje u raznim akcijama raspačavanja ilegalnih materijala i druge aktivnosti, koje su se od nje tražile. Na pragu punoljetnosti postaje članica KPJ i već je prekaljeni borac ilegale, jer njezino mlado djetinje srce teži za pravdom i pravednošću. Žestoko se bori za radnička prava i prava žena te ponovno biva uhapšena 14. listopada 1940. godine  zbog kritike tadašnjeg sistema,  te je  priskrbila progon s akademije  i zabranu upisa u bilo koje visoko učilište u tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon odležane zatvorske kazne odlazi u Sisak bratu Bogdanu  i zapošljava se kao frizerka. Zajedno s bratom ilegalcem, komunistom, nastavlja politički rad i postaje član Kotarskog Komiteta KPH za Sisak.

Fašističkom okupacijom u lipnju 1941 god. pod okriljem noći u šumi Brezovica pristupa  Prvom partizanskom odredu  u Hrvatskoj, postaje prva žena partizanka i preuzima dužnost kurira. Potpuno se predaje radu partije te, između ostaloga, sudjeluje u diverziji na pruzi Zagreb – Sisak. Zahvaljujući školovanju na Trgovačkoj akademiji sudjeluje u pripremi umnožavanja propagandnog materijala kao i njegovog raspačavanja, sve iz skloništa u sisačkoj Zabenskoj šumi zvanoj ŠIKARA..Tako dođe i taj kobni srpanj 1941. godina. Po zadatku partije noge ju nose put Siska.

Prerušena je u muškarca kako bi zavarala neprijatelja koji dobro zna za ilegalku  a potom borkinju, mladu ljepuškastu djevojku konspirativnog imena Žuta. Nadomak gradu Sisku u kojem je po partijskom zadatku trebala obnoviti i povezati prekinute veze između partijskih ćelija, bi prepoznata i otkrivena. Svjesna što je čeka i kojim torturama i mučenju će biti izložena, ispija otrov da fašističkim zvijerima osujeti plan. Bila je dragocjeni ulov fašističke sile i stoga je prebaciše u zagrebačku bolnicu Sv. Duh. Glas o Nadinom hapšenju pronese se selima, šumama i gorama. Svi su željeli pomoći, posebno zagrebačka partijska organizacija u suradnji s liječnicima, simpatizerima komunista, uspješe smišljenom i dobro organiziranom akcijom  osloboditi Nadu i transportirati ju na oslobođenu teritoriju na Petrovu goru, te ju partija imenuje članicom Okružnog komiteta Karlovac. Tu upoznaje Josipa Kraša i Jovu Marinkovića konspirativnog imena Ivo. Tako predana radu partije u cijelosti osmišljava plan oslobađanja  Sekretara KPH, ranjenog Marijana Ćavića,  u čemu joj zdušno pomaže Većeslav Holjevac no  fašisti plan osujetiše i prebaciše ranjenika iz bolnice u Jasenovački logor.

Partija je život Nade Dimić. I tako dođe i taj kobni prosinac 1941.godine . Na izlasku iz grada Karlovca skupina ustaških i talijanskih redarstvenika zaustavi Nadu kako bi ju legitimirali.

Nada je vrlo svjesna svoje situacije  i otvara torbicu, kako bi tobože izvadila i pokazala propusnicu no vadi pištolj i puca kako bi obranila svoj život.Prvi metak ubija agenta, drugi metak se na žalost zaglavi u cijevi i ona ponovno pada u ruke zlotvora. Zatočena bude u Karlovcu, a potom u Zagrebu na mjestu današnjeg hotela Westin. Načinom mrkve i batine pokušavali su zlotvori izvući za njih korisne informacije no njena usta ostaše nijema. Samo oči djevojke  pokazivaše prezir prema mučiteljima.

Dva mjeseca trajalo je mučenje zatočenice  bez rezultata te ju sprovedoše u logor Stara Gradiška u kojem je apsolutni vladar bio zloglasni ustaša Ljubo Miloš. Zbog stravičnih životnih uvjeta, a već bitno narušenog zdravlja, oboli od pjegavog tifusa. Smještena bi u logorsku bolnicu  ” Dr. Gavro ” no ne da bi joj pružili pomoć već da bi uživali u nemoći bolesnice.

Nada je streljana 17. ožujka.1942.godine no i na dalje je živjela u srcima svojih suboraca i poklonika. Postade simbol pokreta otpora  te ju proglasiše NARODNOM HEROINOM 1951. godine. Njezinim imenom nazivahu škole i ulice a i zagrebačka tvornica trikotaže nosi njezino ime. Stotine samosvjesnih, stručnih i obrazovanih žena radilo je u tvornici, za rad koje je u mnogome i Nadinih zasluga.

S vihorom događanja bliske nam povijesti i uništavanja svega dobrog kako bi se osobno prigrabilo, istu sudbinu doživi i tvornica Nada Dimić. No, kako Nada bijaše dobri duh za obespravljene i potlačene tvornica postade ” dom  ”  za beskućnike. Kasnije na je zgrada obnovljena i u posjedu je onih siromašnih duhom.“

Odgovori