Postoje strašne realnosti povijesti koje nitko, čak i s najmanjim integritetom ili osjećajem pristojnosti, ne smije dovoditi pod znakom upitnika, iskrivljavati ih ili negirati.
Pokolj milijuna Židova u logorima smrti Auschwitz-Birkenau, Treblinka, Majdanek, Belzec, Chelmno i Sobibor tijekom Holokausta u Drugom svjetskom ratu, upravo spada u ovu kategoriju.
To se odnosi i na fundamentalnu činjenicu da je ovaj zločin protiv čovječnosti počinila nacistička Njemačka i njezini multinacionalni fašistički suučesnici. Svaki pokušaj da se negira, trivijalizira ili minimizira enormnost ovog genocida ili rehabilitirati, na bilo koji način, njegove počinitelje, je jednostavno rečeno, s moralne točke gledišta, bestidno.
Zato je negiranje Holokausta kazneno djelo u Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji, Italiji, Austriji, Rumunjskoj i brojnim drugim zemljama. Papa Franjo osudio je negiranje holokausta kao “ludilo”, a njegov prethodnik, papa Benedikt XVI., izjavio je kako je to “nedopustivo”. Također je važno imati na umu kako tijekom Holokausta Nijemci nisu bili jedine masovne ubojice Židova, Roma i ostalih.
U regiji Pridnjestrovlje, koja je u to vrijeme bila dio Rumunjske, Željezna garda Hitlerovog saveznika Iona Antonescua entuzijastično je sudjelovala u pokolju između 150.000 i 250.000 Židova. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), ustaše, predvođene Antom Pavelićem, počinili su brutalni genocid nad Srbima, Židovima i Romima.
Prema podacima Memorijalnog muzeja Holokausta Sjedinjenih Američkih Država, hrvatske su vlasti u vrijeme vladavine ustaškog režima ubile između 320.000 i 340.000 Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a više od 30.000 hrvatskih Židova je ubijeno u Hrvatskoj ili u Auschwitz-Birkenau.
Kako bi sproveli svoju genocidnu shemu, ustaše su formirale mrežu domaćih koncentracijskih logora, zloglasnih zbog brutalnosti koja se u njima odvijala i usporedivi s barbarstvom u njemačkim logorima smrti.
Najzloglasnija je bila skupina od pet logora pod zajedničkim nazivom Jasenovac, lociranim nedaleko od Zagreba, često nazivani “Auschwitz Balkana”.
U ovim su logorima, prema Memorijalnom muzeju SAD-a, brutalno ubijeni negdje između 77.000 i 104.000 Srba, Židova, Roma i Hrvata koji su bili protivnici ustaškog režima. Spomen-područje Jasenovac poimenično je identificiralo 83.145 Srba, Židova, Roma i antifašista, koji su stradali u ovim logorima.
Ekstremistički elementi u Hrvatskoj godinama pokušavaju rehabilitirati ustaše i minimizirati zločine počinjene u Jasenovcu.
Najnoviji primjer ovog trenda je kolumna Milana Ivkošića, “Jasenovac očišćen od ideologizacije, pristranosti i komunističkih krivotvorina”, objavljena 17. kolovoza u najčitanijim hrvatskim novinama Večernji list.
Ivkošić s divljenjem i naizgled bez stida piše o knjizi “Radni logor Jasenovac” autora Igora Vukića, koja je, prema Ivkošiću, “u bitnoj opreci prema desetljećima nametanom mitu o Jasenovcu”.
Iako priznaje da su uvjeti u logorima bili teški, Ivkošić groteskno piše da je “u logoru bilo i zabave. Bilo je sportskih utakmica, pogotovo nogometnih, koncerata, kazališnih predstava među kojima su izvođena i djela što su ih stvarali sami zatočenici”.
Zabava? U Jasenovcu? Ivkošićev pokušaj da od njihove zle suštine ‘očisti’ Jasenovac i ustaše je za osudu. Za osudu je i njegova prezirna referenca “mit Jasenovca”.
Brutalno ubojstvo desetaka tisuća ljudi u Jasenovcu nije mit, gospodine Ivkošiću.
“Jasenovac je bio nečuveni logor smrti, nije postojao sličan u cijelom svijetu”, izjavio je bivši zatvorenik Milo Despot u intervjuu usmene povijesti koju čuva Memorijalni muzej SAD-a.
