PROFESOR IVO GOLDSTEIN ZA „SB“: „Iako Čovića ne mogu nazvati ustašom, a ni Dodika četnikom, paralela iz Drugog svjetskog rata, kad su četnici i ustaše usko surađivali sama se po sebi nameće“. Razgovarao M. ILIČIĆ, slobodna-bosna.ba
5 svibnja, 2020
Znanje kroz gusto granje. Piše Viktor IVANČIĆ, pescanik.net
5 svibnja, 2020

BILO JE ČASNO ŽIVJETI S TITOM

       Četrdeset godina je prošlo od smrti Josipa Broza Tita, najvećeg hrvatskog sina.

       Bio je vođa antifašističke Narodnooslobodilačke borbe. Pod njegovim vodstvom i vodstvom Komunističke partije Jugoslavije, partizanski su borci, nakon 4 godine teških borbi i golemih žrtava, oslobodili okupiranu zemlju i vratili joj oteta područja.

       Dwight Eisenhower, američki general i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država je rekao: „Maršal Tito je najveći heroj Drugog svjetskog rata“.

        Bio je voljeni predsjednik i državnik, jedna od najznačajnijih ličnosti svjetske povijesti dvadesetog stoljeća.

       Na vijest o smrti Josipa Broza Tita, tih dana početka svibnja 1980. godine, u svakom dijelu bivše zajedničke zemlje Jugoslavije, ljudi su tugovali, gordo i dostojanstveno. Svjedoče o tome uplakana lica, radnika, seljaka, ribara, mladih, političara, kulturnih i javnih radnika, sportaša,

        Iz cijelog svijeta došle su delegacije da se poklone tom gorostasu 20. stoljeća.

       Tito je bio državnik kojega su svi rado primali, posjećivali i cijenili njega i njegovo mišljenje. Rekao je „ne“ Staljinu, Zapad je držao na odstojanju, osnovao je Pokret nesvrstanih kao opomenu blokovskoj podijeljenosti i prijetnji miru u svijetu.

        Povodom Titove smrti, jedan od svjetskih državnika za Tita je rekao: “Bio je čovjek koji se rađa jednom u sto godina, ali ne u svakoj zemlji”…

        Tito je umro u ljubljanskoj bolnici 4. svibnja 1980. godine. Zastave na Buckingamskoj palači, Capitol Hillu, Kremlju, Elizejskoj palači, Hofburgu i diljem svijeta spuštene su na pola stijega. U Vatikanu su zvonila zvona, a prvi i posljednji put u povijesti održana je sjednica Generalne skupštine Ujedinjenih naroda sa samo jednom točkom dnevnog reda: Sjećanje na Tita. Proglašeni su višednevni dani žalosti u osamdesetak zemalja svijeta, a na posljednjem ispraćaju 8. svibnja 1980. godine u Beogradu je bilo 209 delegacija iz 128 zemalja svijeta. (123 državne delegacije, 68 delegacija političkih stranaka te još 19 delegacija oslobodilačkih pokreta, međunarodnih organizacija i drugih)… Ni jedna smrt u 20. stoljeću nije tako bolno odjeknula u svijetu. Tito je odlazeći, na jednom mjestu ujedinio svijet… Njegovo djelo svijet je u velikoj većini označio vječnim i zato je s toliko tuge i dostojanstva ispraćen. Jednako su ga cijenili i poštovali i prijatelji i neprijatelji. Njegovo mišljenje svi su željeli čuti i poštovali su ga.

        Bio je građanin i državnik svijeta.

        Unatoč genijalnom djelu, Tito je bio čovjek od krvi i mesa, sa ljudskim vrlinama i manama, zasigurno nije bio idealan. 128 godina od njegovog rođenja, 40 godina od smrti, Tito, kao da je živ. Meta je i brojnih napada i objeda oponenata. Udaraju po Titu jer je bio organizator, temelj i simbol antifašističke Narodnooslobodilačke borbe, bratstva i jedinstva, radničkog samoupravljanja, socijalizma s ljudskim licem, borac protiv eksploatacije i borac za mir i miroljubivu suradnju među narodima, nepomirljivi protivnik nacionalizma svih boja…

        Zato Tita ne treba braniti od napada tendencioznih i neutemeljenih objeda raznoraznih stranačkih, političkih i povijesnih protuha.

        Tita brani njegovo neponovljivo djelo.

        Građani Dubrovnika imaju puno razloga za trajno sjećanje i zahvalnost Titu. Po Titovoj naredbi, u jeku ratnog vihora, početkom jeseni 1944, godine Dubrovnik je oslobođen kao jedan od prvih gradova u Jugoslaviji. Bio je pokrovitelj i doprinosio je afirmaciji Dubrovačkih ljetnih igara kao festivala svjetskog glasa. Podržao je izgradnju dubrovačkog aerodroma u Čilipima. Od 1946. do 1979. godine Tito je 20 puta posjetio Dubrovnik dovodeći u naš grad strane državnike.

        Posebno se sjećamo Odluke Narodnog odbora općine Dubrovnik od 4. svibnja1962. godine kojom je Tito proglašen počasnim građaninom Dubrovnika…

        Za kraj riječi zapisane u knjizi posjetilaca Titove rodne kuće u Kumrovcu, za vrijeme Titove bolesti: “Blago majci koja te rodila, blago narodu kojeg si vodio, hvala ti za sva dobra koja si nam dao”.

        Bilo je časno živjeti s Titom!

Odgovori