Pjesma je nastala 1940. godine u vrijeme kada je otvoren novi koncentracioni logor za političke zatvorenike u Bileći, koji se nalazio u staroj kasarni. Postojale su četiri sobe: slovenačka, makedonska, srpska i ženska u koje su smješteni logorašice i logoraši, koji se nisu pokolebali već su se organizirali. Pored ostalog, organiziran je i kulturno-umjetnički rad u okviru kojeg su, krajem aprila, počele pripreme za proslavu Prvog maja: sastavljeni su programi proslave, a zborovi su uvježbavali komunističke i revolucionarne pjesme. Uz to, logoraši su došli na ideju da, kao što su postojale pjesme o Lepoglavi i Sremskoj Mitrovici, ispjevaju pjesmu o Bileći. To je učinio Milan Apih, učitelj iz Celja, koji je pjesmu ispjevao za jednu noć, a Todor Vujasinović ju je preveo sa slovenačkog. Proslava Prvog maja počela je pored Trebišnjice, gde su logoraši, okruženi naoružanom stražom, poslije otpjevane Internacionale i kratkog referata, zapjevali stihove nove pjesme. Isto tako, pjevali su je i dok su prolazili gradskim ulicama, pa su je tako Bilećani naučili i širili je dalje; i tako je pjesma logoraša izašla iz logora prije nego što su ga logoraši napustili.
.
Stihovi MILAN APIH
.
Sred pušaka bajoneta,
straže oko nas,
tiho kreće naša četa
kroz bilećki kras.
.
Čuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, ho!
Hej, haj, ho!
.
Daleko si zavičaju,
mi prognani smo,
progone nas zbog zločina
što te ljubimo.
.
Čuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, ho!
Hej, haj, ho!
.
Osta majka bez svog sina
žena bez druga
Pusta osta kuća njina
Gorka sudbina.
.
Čuje se odjek koraka po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, ho!
Hej, haj, ho!
.
Kroz progonstvo i trpljenje,
kroz tamnice mrak,
dolazi nam novi život,
čujte mu korak.
.
Čuje se odjek koraka po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, ho!
Hej, haj, ho!