Klasni rat u doba pandemije. Piše Yanis VAROUFAKIS
srpanj 13, 2020
Što novinar i diplomat Zlatko Dizdarević piše o Henryju Kissingeru? Piše teleskop.hr
srpanj 16, 2020

USTAŠKI ZLOČIN NA RUDINAMA

Naredba Ustaškog stožera u Dubrovniku od 25. lipnja 1941. godine, koju je s neizbježnim „Za Dom Spremni“ potpisao Ivo Rojnica, prethodila je i stravičnom zločinu na Lisačkim rudinama početkom srpnja 1941. godine

Sedamdeset devet godina je prošlo od fašističke okupacije te početka narodnog ustanka i narodno oslobodilačke borbe. Fašizam i rat, ta poguba ljucke naravi donijeli su i na šire dubrovačko područje vlast okupatora i marionetske NDH i s njima zebnju, strah, teror, zatvore logore, krv i smrt, ali i odlučnost naroda da se tome suprotstavi i bori za svoju slobodu. Sva pogubnost ustaške strahovlade pokazala se od samog početka, naročito stravičnim zločinom na Lisačkim rudinama u Dubrovačkom primorju izvršenim početkom ljeta 1941. godine. Ovaj tekst je sjećanje na te i na sve žrtve ustaškog zločina i na žrtve fašizma od pojave tog zla među ljudima pa do današnjih dana.

Povjesničar dr. sc. Franko Mirošević piše u knjizi „Dubrovački kotar u NDH“ da je početkom srpnja 1941. Dubrovnik i okolicu potresao strašan ustaški zločin na Lisačkim rudinama u zaleđu Stona. U noći između 2./3. srpnja 1941. godine skupina dubrovačkih ustaša na čelu s Antom Duževićem uhitila je grupu građana, uglavnom Srba, odvezla ih autobusom do Rudina i tu ih usmrtili na stravičan i svirep način. Među ubijenima su bili Jovo Pravica, željeznički strojovođa; Milan Vučić, posjednik; Ivo Lečić, mesar; Božo Batinić, pomorski kapetan; Jozo Marić, obućar; Risto Kosović, vozač; Jovo Medan, trgovački pomoćnik; Murat Hajdarhodžić, gostioničar, Marko Iličković, gostioničar, te iz Metkovića Vasilije Kovačina, pravoslavni svećenik; Boško Popovac, trgovac i Mirko Popovac, učitelj. Mirko Popovac uspio je pobjeći za vrijeme sprovođenja, ali je ubrzo ponovno uhićen, izubijan i živ bačen u provaliju kod Brsečina. Toga dana je uhićen i ubijen Ranko Mladenović, žandarski podnarednik iz Trebinja.

Zločin je izvršen prema naređenju ustaškog stožernika Iva Rojnice i logornika Mladena Kaštelana. Na čelu s ustaškim poručnikom Antom Duževićem egzekutori su bili ustaše Đuro Ivković, Vlaho Matičević, Marčelo Brkan, Marko Kujundžić, Ante Miletić, Simo Vučić, Đoko Bartulica, Ivo Lise i Ivo Juvančić. Taj svirepi zločin opisao je i dubrovački odvjetnik i diplomat Mato Jakšić: Do Stona su ih tukli i mučili. U Stonu su ustaše ručali i napili se i pijani pošli u Rudine kod Slanog gdje su ih poklali. Nekima su zabijali čavle u glavu, nekima krampom smrskali lubanju, a one koje nisu dotukli smaknuli su mecima u glavu. Tom akcijom upravljali su Dužević, Matičević i Glavan.

Navedeni zločin među Dubrovčanima je izazvao mučan odjek. Smatralo se da su tim zločinom ustaše konačno skinule masku i pokazali se u pravom svjetlu kao ubojice i koljači. Taj ogavni čin utjecao je da su se trezveniji i objektivniji pristaše HSS-a pacificirali iako su dotad sa simpatijama gledali na NDH. Veliki župan Ante Buć u Zagrebu je prosvjedovao protiv toga čina kod ministra unutarnjih poslova Andrije Artukovića, ali bez rezultata. Dapače, Ante Dužević je zbog toga velikom županu prijetio likvidacijom, ako mu stane na put. Župan je o zločinu izvijestio i Ministarstvo unutarnjih poslova: Ove pojave mnogo škode među pučanstvom te ih svi čestiti Hrvati otvoreno i žestoko osuđuju. Narod je počela zahvaćati zebnja i tjeskoba…Veliki župan u svom izvještaju je opisao: da je jedan ustaša u Metkoviću pitao logornika prof. Antu Jelavića zašto se na tom području ne ubija i tko je veliki župan u Dubrovniku, a tko stožernik. Kad mu je odgovoreno, rekao je da treba ubiti i velikog župana i stožernika i uzeti vlast te ubijati jer da tako dalje ne ide.

Ekshumacija žrtava umorenih na Lisačkim rudinama opisana je u dokumentu br. 1561 Arhivskog fonda Službe državne sigurnosti (SDS-a) Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova (RSUP-a) koji je pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Između ostaloga se navodi sljedeće: Ekshumaciju su dozvolili rodbini ubijenih u Rudinama nedaleko Stona. Leševe je sredinom rujna 1941. iskopala posebna imenovana komisija. Pronađeno je 11 tijela, ruku vezanih na leđima, potpuno unakaženih, a neki su leševi bili izrezani na komade. Talijani su zahtijevali da se leševi prebace na dubrovačko groblje i pokopaju, ali su se vlasti u Dubrovniku na čelu s logornikom Kaštelanom, tome oštro suprotstavile. I veliki župan bio je protiv toga te je, pored intervencije talijanskog generala Amica, zabranio ukop u Dubrovniku, bojeći se revolta naroda jer su mnogi Dubrovčani čuli o krvavom zločinu na Rudinama. Stoga su mrtvačke sanduke s leševima odvezli do Zavale u Popovu polju i položili ih u jednu jamu na tamošnjem groblju. Zabranu pokopa na dubrovačkom groblju ne treba vezivati uz strah od reakcije dubrovačkog stanovništva, nego je tu bilo riječi o isključivoj zabrani ustaša, s ciljem da se o zločinu ne bi raspravljalo kao i to da ne bi doživio javnu osudu. Da nije bilo intervencije talijanskih okupatora, koji su početkom rujna reokupacijom ponovno u Dubrovniku preuzeli i građansku vlast, nikakve ekshumacije na Rudinama ne bi ni bilo.

 

Odgovori