U petak, 3. studenoga DEŽURNA PRAVNA POMOĆ
listopad 25, 2017
Ines ŠAŠKOR: Hrvatski problem broj jedan
listopad 26, 2017

U Lijepoj Našoj, zemlji demokratskoj UKINUTO SJEĆANJE

Narodni heroj Nikola Martinović

Nova „demokratska“ vlast je od 1991. godine sramotno i bez dostojanstva počela ukidanje sjećanja i krenula u obračun s antifašizmom, brisanjem i preimenovanjem svega što je nosilo imena istaknutih partizanskih boraca i heroja NOB-e te legendarnih jedinica NOV i POJ. Tako je u Smokvici na Korčuli ukinuto sjećanje na narodnog heroja Nikolu Martinovića

Grupa antifašista iz Crne Gore posjetila je nedavno Pelješac i Korčulu i, uz ostalo, u Smokvici, na mjesnom groblju obišla mjesto gdje je na borbenom zadatku, krajem prosinca 1943. godine, krhotinama granate ispaljene iz minobacača njemačkih okupatora, smrtno ranjen komandant 26. divizije NOVJ Nikola Martinović. U Smokvici, osim usmene predaje, nisu našli tragova sjećanja na Nikolu Martinovića pa za nastavak ove priče valja nam prvo poći u prošlost, malo dalju pa bližu.

Dakle, nakon kapitulacije fašističke Italije u rujnu 1943. godine dolazi do snažnog razvoja Narodnooslobodilačkog pokreta na Korčuli. Na otoku je do tada djelovao Korčulanski partizanski odred koji je u to vrijeme imao tri bataljona. Od boraca s Korčule, Pelješca te Mljeta i Lastova osniva se 13. južno dalmatinska brigada. Brigada je imala pet bataljona, dva su korčulanska, jedan pelješki te jedan bataljon sastavljen od partizanskih boraca Mljeta i Lastova.

Osnovana je i Korčulanska flotila od 6 naoružanih brodova, a iz Italije je na Korčulu stigla Prva prekomorska brigada NOVJ-e. Te su snage organizirale obranu otoka od napada njemačkih okupacionih snaga. Otok Korčula je došla u žižu borbenih događaja kada su Nijemci zauzeli poluotok Pelješac i približili se na domak Korčuli.

Uz obavljene odgovarajuće borbene pripreme, koristeći zimske uvjete, ali i nedovoljnu budnost snaga NOVJ-e, noću 22. na 23. prosinca 1943. godine na Korčulu se iskrcala glavnina njemačkog 750. puka 118. lovačke divizije, ojačanog s bataljonom „Brandenburg“. Poslije dvodnevnih borbi s tri bataljona 13. južnodalmatinske brigade, Prvom prekomorskom brigadom i Korčulanskim partizanskim odredom, neprijatelj je braniteljima Korčule nanio znatne gubitke i prisilio ih na povlačenje prema zapadnom dijelu otoka, izbivši 24. prosinca ispred sela Čare.

Zbog takvog razvoja događaja Štab 26. divizije NOVJ-e odlučio je da se u noći 23. na 24. prosinca s Hvara na Korčulu hitno prebace dva bataljona Prve dalmatinske brigade, a s Hvara je na Korčulu došao i Štab 26. divizije na čelu s komandantom Nikolom Martinovićem.

Dalmatinski proleteri su se rano ujutro 24. prosinca uključili u borbe pred Smokvicom i odbacili njemačkog neprijatelja do Čare. Komandant 26. divizije Nikola Martinović je pratio tok borbi s osmatračnice na uzvisini kraj Smokviškog polja. Nakon što su njemačke snage bile prisiljene na povlačenje, izvršen je novi njemački desant na jugozapadnu obalu otoka. Da bi izbjegao opkoljavanje partizanskih snaga, komandant Nikola Martinović naredio je povlačenje jedinica 26. divizije na sjevernu obalu otoka Korčule u rajonu Prigradica – Bristva, zajedno sa zbjegom stanovništva s Pelješca i istočnog dijela otoka Korčule. Nijemci su minobacačkim granatama tukli po položajima partizanskih jedinica i zbjegu u povlačenju.

Od minobacačke granate, na položaju kraj smokviškog groblja poginulo je nekoliko boraca jedinice pri Štabu 26. divizije i komesar 5. pomorskog sektora Rato Dužević. Teško ranjeni komandant Nikola Martinović prebačen je u luku Prigradicu, a odatle na Hvar u partizansku bolnicu gdje je 25. prosinca 1943. godine umro od posljedica ranjavanja. Uz najviše partizanske počasti, sahranjen je na Hvaru. Njegovi posmrtni ostaci su nakon oslobađanja preneseni u rodnu Crnu Goru. Narodna skupština FNR Jugoslavije proglasila ga je u srpnju 1952. godine Narodnim herojem.

U počast i sjećanje na komandanta Nikolu Martinovića, a na inicijativu vodstava SUBNOR-a SR Hrvatske i SR Crne Gore, škola u Smokvici je 1976. godine dobila ime Osnovna škola „Nikola Martinović“, a povodom četrdesete godišnjice njegove smrti, Općinski odbor SUBNOR-a Korčula postavio je 1983. godine, na mjestu ranjavanja kraj smokviškog groblja spomen ploču na kojoj je pisalo: „Na ovom mjestu 24. prosinca 1943. godine u borbi protiv njemačkog okupatora smrtno je ranjen narodni heroj Nikola Martinović, komandant 26. divizije NOVJ-e“

Na žalost, nova „demokratska“ vlast je od 1991. godine sramotno i bez dostojanstva počela ukidanje sjećanja i krenula u obračun s antifašizmom, brisanjem i preimenovanjem svega što je nosilo imena istaknutih partizanskih boraca i heroja NOB-e te legendarnih jedinica NOV i POJ. Uklonjeno je, devastirano ili srušeno oko tri tisuće spomen obilježja na NOB-u i antifašizam u Republici Hrvatskoj. Tako je ukinuto i sjećanje na Nikolu Martinovića. Ime Nikole Martinovića izbrisano je 1991. godine iz imena Osnovne škole u Smokvici, a 1993. godine je uklonjeno i spomen obilježe sa zida na groblju u Smokvici.

Kako je u početku ovoga teksta napisano, grupa njegovih sunarodnjaka iz Crne Gore nedavno je posjetila mjesto na kojem je smrtno ranjen Nikola Martinović i trenucima tišine odala mu počast. Teško je bilo objasniti zašto je s tog mjesta uklonjena spomen ploča. Makar je objašnjenje prokleto jednostavno. Naime u Lijepoj Našoj, zemlji demokratskoj, nije lijepo pa nije zgodno pa nije domoljubno pa, prevedeno na jezik zbilje, gotovo da je naprosto protuzakonito sve to oko NOB-e i antifašizma, odnosno što nije „za dom spremni“, odnosno u konkretnom slučaju Smokvice – tamo neki partizanski narodni heroj Nikola Martinović. Za razliku od toga hrvatskog slučaja, zapravo jednog u nizu sličnih hrvatskih slučajeva, kada je u pitanju odnos prema NOB-i i antifašizmu, diljem Crne Gore se čuvaju i pohode i brojna spomen obilježja legendarnim dalmatinskim brigadama i odaje počast hrabrim dalmatinskim partizanima poginulim u borbama s okupatorom u Crnoj Gori.

NP

Odgovori