Ni Jureka ni bureka Piše: Zlatko Dizdarević
veljača 10, 2019
Drago BOJIĆ: Hrvatstvo po mjeri Hrvatskog narodnog sabora. tacno.net
veljača 26, 2019

Tmasti oblaci nad crnim horizontom. Piše Miše GALJUF, glasgrada.hr

JEDNO DRUGO ISKLJUČUJE“

Veseli su dani pred nama, deboto k’o da je vrijeme od poklada

Ne tako davno, uz Dan dubrovačkih branitelja, uz potporu Grada i u nazočnosti njegovih čelnika, akademičar kUlišić učinio je teatar, pardon, učinio je u Teatru pompoznu akademiju zvučnoga imena i falsoga sadržaja (Središnja proslava 150. obljetnice osnivanja hrvatskog domobranstva). Napisah o tom osvrt, objavljen u Glasu Grada br. 717 od 14. prosinca, a naši dragi „domobrani“, inače halabučni borci za novopovijesnu istinu, naprasno zanijemiše. Hebi ga, otvorili su frizeraj od povijesti pa dobili brijanje nasuho, zaboravili staru narodnu: kako šišaš, tako će te i obrijati

InaUgura(n)cija naše bolje prošlosti

Međutim, toka nam se još mrcu pozabavi’ s tom temom, jerbo – kako to već u nas ide – ta se sramna akademija održala uz naklonost i nazočnost „svih relevantnih čimbenika društveno-političke scene (Grad, Županija, Biskupija… a može i obrnuto), zaduženih za inaUgura(n)ciju naše bolje prošlosti“. O toj sramoti se mudro šuti, ali p(r)okazaše je sami „domobrani“, zato im (se) treba vrati’ jer puno lipi’ stvari se čulo i viđelo na toj akademiji, nije sve moglo stanu’ u prošli osvrt, a od importance je za spoznaju slavne prošlosti koju bi nam rado U-valili.

Tako naši harni „domobrani“ šakom i kapom razdijeliše hrpu zahvalnica, a u ime nagr(a)đenih zahvalio je hrvatski domoljub neprijepornoga slikarskog talenta, „Imočanin sa Zagorskom adresom“, g. Kukavica, čija je slika lanjskoga slavodobitnika postumne Nagrade Grada („impresivna slikovna povijest i stanje Grada iz listopada 1944.“) prigodno uresila predvorje kazališta. Eto, inače znani k’o povjesničari od zanata, za ovu prigodu „domobrani“ su se dodatno priučili – postali su i povjesničari umjetnosti od formata. Ali vratimo se kukavicama i njihovu pokušaju polaganja jaja u tuđe gnijezdo… Dakle, bio je to neviđeni performans, (na)govor s pjesmom ili obrnuto, akademija u malom zavidnoga makabrijsko-burlesknog ugođaja… Insoma, u slavljeničkom zanosu, Kukavica je rek’o da mu je kUlišić rek’o da je njemu Gradonačelnik rek’o da će ta njegova slika dobi’ svoje mjesto u Muzeju Domovinskoga rata u tvrđavi Imperijal na Srđu. Ima bi’ da je stradali duhovnik križara iz Prvoga domovinskog rata bio više nego zaslužni branitelj Dubrovnika u (drugom) Domovinskom ratu… E da, to bi napokon dalo sasvim novu, toliko žuđenu dimenziju slavnoj U-druzi „domobrana“, koja bi sutijem valjda trebala diventa k’o udruga branitelja Domovinskoga rata!? Ne reče se zaludu đe ima dima ima i vatre, jer čuli su to i grajski oci na svoje uši, ma ima bi’ da im tu ništa ne bje’ sporno, jerbo se nijesu oglasili, ni tad ni poslije. ‘Ko zna, budemo li nešto bolje poviestne sreće, možda post festum tek obaznamo da su prigodno bili mrcu oglušili, uho moje gluho…

Ustašuljkovi „domobrani“ i „domoljubi“

No dobro, ali sučijem bi ta nesuđena braniteljska udruga hoćela steć’ tu poziciju? Današnje se njihovo djelovanje, kako kažu, „uglavnom svodi na utvrđivanje istine o jugokomunističkim zločinima počinjenim tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, a ogromne ljudske žrtve sve nas obvezuju na neprekidno istraživanje novih i neoznačenih grobišta tisuća domoljuba koji su utkali svoje živote u temelje neovisnosti i samostalnost svoje države.“ Na stranu tlapnje „domobrana“ o komunističkim zločinima kad se oni prethodni, njihovi ustaški, ima bi’ nijesu ni dogodili, ma koja je to „svoja država“ u čije temelje su kUlišićeve tisuće domoljuba utkale svoje živote? Je li to Hrvatska? Ma ne, nije, ni pod razno, čak ni ona njegova, nekmoli ova naša današnja… Prema odluci saveznika na Teheranskoj konferenciji 1943. Jugoslavija se imala obnoviti “u potpunom teritorijalnom integritetu i nezavisnosti“. Dunkve, nikakve nacifašističke tvorevine poput NDH nijesu mogle opstati, tako da su se ti ustašuljkovi „domobrani“ i „domoljubi“ nakon 1943. zapravo borili za obnovu Kraljevine Jugoslavije. Za razliku od zločinaca-partizana (većinom Hrvata, uključivo i brojne prebjegle, čestite domobrane) koji su se borili protiv okupatora i domoljuba-kvislinga, (iz)borivši se i za preustroj kraljevine u federalnu državu, unutar toga i za obnovu hrvatske državnosti i stvaranje ustavno-pravne pretpostavke za njezino osamostaljenje i međunarodno priznanje, ostvareno tijekom krvavoga raspada druge Jugoslavije.

Samo pametan čovjek može shvatiti da je učinio glupost

Ako se to zna, a zna se, ponešto je o tome senjano i u Ustavu Republike Hrvatske, ne bi škodilo mrcu manje zaborava u firmi Zna se, osobito u uredu Gradonačelnika. Insoma, ‘mjesto da obogati program proslave Dana branitelja „domobranskom“ U-akademijom, a dobro znajući o čem’ se tu trata, Gradonačelnik nije treb’o ni primi’ akademičara kUlišića, nego mu – onako po zaslugama – malo žešće zaprdi’ hrvatsku narodno-oslobodilačku nogu u njegovu kvislinšku ustašku guzicu. Ali, hebi ga, s obzirom da znamo koja je ovo država, gradonačelnik divani s U-važenim akademičarom o prevođenju branitelja iz Domovinskoga rata ne bi li postali baštinici ustašuljkovih „najodličnijih hrvatskih sinova“ i njihovih velebnih (zlo)djela iz Druge gvere, tj. Maksovih mesara, Jasenovca i Gradiške Stare…

Dunkve, riječ je o prozirnoj, k tome još i protuzakonitoj raboti, čime su se i naše grajske vlasti otvoreno stavile u funkciju projekta-U-pokušaju gmižuće rehabilitacije NDH. On bi se u naske, onako po domaću, vjerojatno mog’o zvat’ „Respect the Cityuvalimo U citizenima“.

Međutim, pitanje (ne)slaganja s nacifašizmom nije stvar ni ideologije ni politike, nego je to pitanje etike i moralne odgovornosti, osobito kad je riječ o nositeljima javnih ovlasti. Samo pametan čovjek može shvatiti da je učinio glupost, kako reče John F. Kennedy, hm, jedino što glupost u našim dnevnopolitičkim prilikama još uvijek dođe bi’ vrlina… I đe smo sad? Čudni su putevi Gospodnji, reklo bi se po starinsku… Za nevjerova’, nijesmo jedini koji imamo tu izreku. I naši susjedi Talijani, negdašnji mentori i saveznici „domobrana“ – oni kojima je poglavnik skinuo gaće do šjanaka, pa su zato „domobrani“ ispali antifašisti, jerbo su, kažu, mrzili fašiste (i usput bezglavo slijedili bezglavnika) – dakle i Talijani kažu nešto slično, ali s dodatkom, k’o da su im „domobrani“ bili inspiracija: Čudni su putevi Gospodnji – izaberi jednoga i od*ebi!

Insoma, dođe tako vrijeme i da se (pravi) put odabere… Učinila je to Europa davno, nedavno i potvrdila, samo što u nas o tome važi ona šutnja je zlato… Međutim, za divno čudo, makar za neupućene, proteklih dana „strojovođa“ Crkve u Hrvata naprasno je iskočio s desnoga kolosjeka, i to bez lijevoga žmigavca. Na desnomu tornju izvjesiše bijeli lincuo, a pred katedralom uzoriti kardinal Je Be naše „domoljube“ (Je Be – kardinalovi inicijali po domobranskom pravopisu, op.a.), što bi zlobnici rekli, naguzilo nam domoguze… Dogodilo se to uz Dan sjećanja na žrtve holokausta, a kako uzoriti reče, dan oslobođenja Auschwitza je „i simbol svih nacističkih i fašističkih logora širom Europe, pri čemu mi trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi”.

Domoljubi“ veći katolici i od pape

Konsternacija među „domoljubima“, sve odreda velikim vjernicimaKardinal im i dodatno udrio u facu Kršćanstvo i bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu, jedno drugo isključuju.“ U prijevodu, d’o im je na znanje i ravnanje da ljubitelji NDH nijesu i ne mogu bit’ kršćani.

Crni oblaci nenadano se nadviše nad hrvatskim horizontom, tmastim od domoljubne vedrine… S obzirom da su „domoljubi“ veći katolici i od pape, vjerojatno se ovih dana i njemu pomalo štuca… Hm, a što će naši političari lizioltaruše (što bi rek’o dum Marin), oni kojima je ljubljenje popovskih skuta najveći dokaz domoljubne podobnosti? A što li će tek nemalobrojni vrli crkvenjaci, revni zagovornici crnoga horizonta na hrvatskom nebu? Ako se grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?… Ma ne, ne treba nam vele pensa’, ni za pravovjerne „domoljube“, ni za poštene političare, a ponajmanje za visokomoralne duhovnike. Svevišnji ionako odvazda ima pametnijega posla, a demokracija croatica je bez granica; prognoza kaže da stupa na snagu crveni meteoalarm, pored očekivane grmljavine velika je opasnos’ i od poplave licemjer(j)a, duplije’ gubičina po domaću, kako to već biva kad domoguzi marširaju.

Veseli su dani pred nama, deboto k’o da je vrijeme od poklada.

Miše Galjuf

.

Objavljeno glasgrada.hr, 01.02.2019., https://glasgrada.hr/glas-grada-724/, pristupljeno 19.02.2019.

Odgovori