Bandićevo preznojavanje u Kerestincu. Piše Nenad JOVANOVIĆ, portalnovosti.com
srpanj 16, 2018
Kako je Vlada poklanjanjem državne imovine Crkvi pokrenula kurikularnu (doduše, ne onako kako smo mislili). Piše Dragan MARKOVINA, telegram.hr
srpanj 19, 2018

Što nakon nogometa? Piše Branko MIJIĆ, novilist.hr

Reuters
Reuters

Koliko god se mi identificirali s našim nogometašima i stručnim stožerom na čelu sa Zlatkom Dalićem, ovo je ipak samo njihov uspjeh, rezultat njihovog rada i »timinga« koji su iskoristili baš kao svojedobno i Goran Ivanišević, Janica i Ivica Kostelić, Dražen Petrović… Svima njima je zajedničko da nisu produkti već nusprodukti sustava, praktički »sistemske greške«

Svjetsko prvenstvo u nogometu je završeno, euforija još uvijek nije splasnula, a i ne zna se kada će. Baš kao ni utrka za epitetima kojima novinari nastoje opisati uspjeh naših reprezentativaca dok su se solidarno svi dnevni listovi pretvorili u Sportske novosti, a na televizijama rade samo sportske redakcije. Još malo i život će se vratiti u svoju kolotečinu. Sve ostalo bit će povijest koju će za 20 godina netko pokušavati probuditi sjećanjima na ove dane »ponosa, suza i slavlja do zore«, kao što smo se mi nadahnjivali Vatrenima prisjećajući se uz arhivske slike Ćirine 1998.

Portali koji su se u ime kolektivnog delirija odrekli loših vijesti već sutra će bombastično, uz nezaobilazni »breaking news«, najaviti neku od tisuću afera. Kada s naslovnica nestanu Luka Modrić, Mario Mandžukić i ostali naši heroji, možda ćete primijetiti da su neke od njih poskupile na 10 kuna. Kockasti dresovi, šalovi, marame, čarape i ostali rekviziti polako će se slagati u ormare i evocirati uspomene na modno razdoblje kada su istovjetno bili odjeveni Kolinda Grabar-Kitarović, Ivo Sanader, Apoksiomen i oni anonomni crveno-bijeli manekeni.

Već se sada pitamo što je to nogomet učinio za Hrvatsku, koliko je ljudi u svijetu saznalo da uopće postojimo, što nam to znači u marketinške i turističke svrhe. Da se nogomet da eksploatirati i da može služiti kao jedan od resursa, nije nikakva tajna. Već sada političari čije se karijere ionako sastoje od populizma i dodvoravanju naciji obećavaju brda i doline, velebni nacionalni stadion u metropoli i pristojan travnjak u svakom većem gradu kako bi se mogli roditi novi Rakitići i Subašići. Opijeni nogometom i ovog puta smo im olako povjerovali, kao da se nismo naslušali sličnih priča koje su počinjale i završavale na kamenu temeljcu i slikanju za medije.

Kada nam razum zamijeni emocije možda ćemo se trezvene glave jednog dana upitati što se to promijenilo i što nam je to novoga donijelo Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji 2018. godine. Hoćemo li nakon svih tih dana ponosa i slave postati bolji ljudi, hoćemo li nogometa radi postati zdravije društvo? Koliko god se mi identificirali s našim nogometašima i stručnim stožerom na čelu sa Zlatkom Dalićem, ovo je ipak samo njihov uspjeh, rezultat njihovog rada i »timinga« koji su iskoristili baš kao svojedobno i Goran Ivanišević, Janica i Ivica Kostelić, Dražen Petrović…

Svima njima je zajedničko da nisu produkti već nusprodukti sustava, praktički »sistemske greške« koje su zahvaljujući svojim sposobnostima i osobnostima uspjele u poslu kojim se bave. Zvjezdana prašina koja sada zahvaljujući njima pada na svih 4,5 milijuna stanovnika Hrvatske nije dovoljna da zaustavi iseljavanje mladih i obrazovanih, osigura lijekove u bolnicama, namiri mirovine, pokrene gospodarstvo… To što nam se čini da nam je zbog nogometa bolje, samo je percepcija da nam je dobro i kratkotrajni efekt transa u kojem nismo registrirali niti da nas je Bugarska prestigla i ostavila na posljednjem mjestu EU ljestvice uspješnosti.

Kakva bi tek to bila senzacija, na krilima nogometa pobijediti sebe i okrenuti tablicu naopačke!

.

Objavljeno novilist.hr, 16.07.2018., http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Komentar-Branka-Mijica/PISE-BRANKO-MIJIC-Sto-nakon-nogometa, pristupljeno 17.07.2018.

Odgovori