George MONBIOT: Brexit i neoliberalizam. pescanik.net
veljača 2, 2020
Bolji smo samo od Haitija, Venezuele i BiH. Piše Damir PILIĆ, pilenaopako.picigin.net
veljača 6, 2020

SJEĆANJE NE SMIJE PRESTATI!

Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, 27. siječnja, prilika je da se iznova podsjetimo tamnih stranica povijesti prošlog stoljeća, naročito onih vezanih za nacifašističke tvornice smrti, koncentracijske logore u II. svjetskom ratu. Vođeni pogubnom nacističkom ideologijom „izabrane rase“, njemački zavojevači su od 1939. do 1945. godine otvorili na stotine koncentracijskih logora u kojima je bilo zatočeno oko 7,5 milijuna, a izgubilo je živote 6,7 milijuna ljudi. Veliki broj logoraša ubijen je u plinskim komorama, umirali su od iscrpljenosti, gladi, bolesti, teškog rada i mučenja. Na samom početku II. svjetskog rata, nacisti su 27. svibnja 1940. otvorili koncentracijski logor u predgrađu Oswiecima na jugozapadu Poljske, a taj su poljski grad preimenovali u Auschwitz. Isto je ime dobio i logor koji je u slijedećih nekoliko godina proširen na tri glavna logora: Auschwitz I, Auschwitz II-Birkenau, Auschwitz III-Monowitz te još četrdesetak manjih logora.

Istovremeno, na području fašističke tvorevine NDH i ustaški režim je, od uspostave svoje strahovlade, u proljeće 1941. godine, otvarao brojne koncentracione logore u kojima su bivali zatočeni ustaškom režimu nepoćudni muškarci i žene, stari, mladi i djeca samo zato jer su Židovi, Srbi ili Romi, ali i brojni hrvatski rodoljubi i antifašisti. Samo u jasenovačkoj ustaškoj tvornici smrti je kroz četiri ratne godine umoreno gotovo sto tisuća ljudi.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 2005. godine donijela rezoluciju o obilježavanju dana oslobađanja preostalih logoraša Auschwitza. Rezolucijom je upućen apel članicama Ujedinjenih naroda da potiču razvoj obrazovnih programa o povijesti Holokausta, da se i tako pomogne u aktivnostima i borbi protiv svih oblika mržnje i genocida. Tadašnji generalni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan tom je prilikom rekao: ”Tragedija nastala kao posljedica Holokausta se ne može izbrisati. Mora biti zapamćena sa sramom i strahom dokle god ljudsko sjećanje bude postojalo. Samo ako se budemo sjećali, moći ćemo odati prikladnu počast žrtvama. Milijuni nedužnih Židova i pripadnika drugih nacionalnih manjina ubijani su na nezamislive barbarske načine. Nikada ne smijemo zaboraviti te muškarce, žene i djecu“. Njemački predsjednik Roman Herzog je u siječnju 1996. godine, izdajući proklamaciju da se ovaj dan obilježava 27. siječnja, na dan kada su 1945. godine vojnici sovjetske Crvene armije oslobodili sedam i po tisuća zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracionom logoru Auschwitz-Birkenau, tom prigodom rekao: Prisjećanje ne smije prestati – ono također mora biti upozorenje budućim generacijama da budu na oprezu. Zato je veoma bitno naći pravi način koji će biti efektivan, koji će iskazivati žaljenje za patnje i gubitke, a biti posvećen sjećanju na žrtve, što će pomoći sprječavanju ponavljanju zločina“.

Od tada se 27. siječnja obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta i sprječavanja zločina protiv čovječnosti, Naročito je značajno da mladi u obitelji, školi, društvu, sportskom ili kulturnom, gdjegod borave i uče, kroz odgojno-obrazovne i druge sadržaje, upoznaju Holokaust i svu pogubnost nacifašističkih nazora, ideologije i režima. i time se podsjete na sve žrtve nacističkih režima u Drugom svjetskom ratu. Po čovječnosti i pripadnosti civilizacijskim dosezima Europe, koje je Republika Hrvatska neodvojiv dio i članica EU od 1. srpnja 2013. godine, tako bi trebalo biti i diljem Lijepe naše. Ostaje, međutim, pitanje je li školski sistem u Hrvatskoj, prije svega osnovno i srednje školstvo, i pored deklariranih reformi, koje su, kažu, krenule u život ove školske godine, sposoban i voljan iskoristiti prigodu Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust za istinsko predstavljanje povijesnih činjenica u vezi s tim, kako u Europi, tako i na području Hrvatske. Teško može proći potvrdni odgovor, ako je suditi po nastavnim programima, udžbenicima i aktualnoj školskoj praksi, godinama opterećenoj kojekakvim smicalicama, neistinama i uglavnom negativnim odnosom prema antifašizmu, koji je već tri desetljeća izložen najprije uništavanju ili uklanjanju oko tri tisuće spomen obilježja na antifašizam i žrtve fašizma u Republici Hrvatsko do nemogućnosti njihove obnove i ponovnog postavljanja i oživljavanja barem dijela te spomeničke baštine.

Nažalost je i ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta i sprječavanje zločina protiv čovječnosti uglavnom nezapaženo prošlo pored mnogih u Lijepoj našoj, naročito pored novih naraštaja u školama.

To sjećanje ne smije prestati!

Odgovori