Redovito druženje dubrovačkih antifašista u utorak, 6. veljače u 18 sati
veljača 2, 2018
Kobne greške ratnog vođe. Piše Damir ŠARAC
veljača 5, 2018

Sahrana Branka Grošete u Trnovici 31. 01.2018. godine. Riječ Jadrana Barača.

In memoriam Branku Grošeti.

Ovdje, Branko, pred ovim ljudima koji dođoše odati ti posljednju počast, ovdje pod ovim nebom iznad sela Trnovice iz kojega potičeš, među ovim brdima podno stoljetnih čempresa, kraj tvojega groba, pitam se: “Zašto gromovi udaraju u najviša stabla, ona koja teže dohvatiti zvijezde? Zašto smrt odnosi čestite i časne ljude, one koji svojim životom čine živote drugih ljudi boljim i ljepšim…humanijim. One iza kojih ostaje praznina koju nitko više ne može popuniti. Pitam se, Branko, ali odgovora nema. I nikad ga neće biti.

Bio si čestit i častan čovjek, prekaljeni antifašist i hrvatski branitelj koji je svojim djelom itekako zadužio ne samo hrvatske i dubrovačke antifašiste nego i naš Grad u cjelini.

Bio si jedan od utemeljitelja Studenskog TEATRA LERO i jedno vrijeme njegov predsjednik. Bio si među prvim natjecateljima, a potom i dugogodišnji član Uprave, alfa i omega Judo kluba Dubrovnik.

Golem je Tvoj obol u pokretanju i realizaciji Prvog dubrovačkog samodoprinosa (1983. – 1988. godine) koji je po svojim učincima po mišljenju mnogih bio jedan od najznačajnijih događaja u novijoj dubrovačkoj povijesti. Sredstvima kojih su se građani dragovoljno odrekli, između ostaloga izgrađene su zgrade (s opremom) za sedam zdravstvenih stanica, kao i zgrade i oprema pet osnovnih škola: na Montovjerni, na Grudi, u Cavtatu, Župi dubrovačkoj i Mokošici, te nadograđena škola Gruž. Također su izgrađena tri dječja vrtića, nabavljena su troja sanitetska vozila i kupljen vodonosac za opskrbu vodom otoka i priobalja…I to nije bilo sve, za svoju sportsku, društvenu i političku aktivnost dobio si brojna priznanja a predsjednik RH Ivo Josipović 2013. godine odlikovao te Redom Stjepana Radića.

Antifašizam bio je Branko tvoje životno opredjeljenje u kojega si nesebično, bez imalo zadrške, davao čitava sebe. Kao državni i županijski dužnosnik antifašističkih udruga i kao član matične dubrovačke udruge.

Ogorčen brojnim i učestalim atacima na tekovine NOB-e i nacionalističko i klerofašističko prekrajanje naše nedavne prošlosti nikad nisi posustao u obrani istine, a ta istina je jedna jedina i za Tebe i sve dubrovačke i hrvatske antifašiste, i ona glasi: Hrvatska je stvorena na antifašizmu! Tko to negira baca je u ralje neofašizma i nacizma, među zemlje gubitnice u Drugom svjetskom ratu. Tjera je na slijepi kolosijek dok daleko od njega prolaze vlakovi onih europskih naroda koji drže da je antifašizam jedna od najsvijetlih tekovina čovječanstva. Ti nacionalisti, kleronacionalisti, neofašisti i neoustaše Hrvatskoj onemogućuju da postane istinski demokratska, pravna i socijalna država. Zemlja u kojoj se s ponosom živi bez obzira na nacionalnost, vjersku i spolnu pripadnost. Onakvu kakvu si i Ti sanjao i za koju si se kao njezin branitelj borio.

Branko, ja znam da je prirodno umrijeti, kao što je i prirodno biti rođen. Znam da je u svakoj klici života začeta i klica smrti. Ali, također znam da je smrt u zaboravu a ne u faktu smrti. Čovjek je mrtav kad ga se više nitko ne sjeća, kad nestane iz razgovora, kad ga nema u snovima. Ti ćeš Branko živjeti dugo u riječima, mislima i snovima svih onih koji su te poznavali, a dubrovačkih i hrvatskih antifašista poglavito. Neka ti je vječna slava i hvala!

Odgovori