Približava se obilježavanje 79. obljetnice osnivanja Sisačkog partizanskog odreda. Odred je osnovan 22. lipnja 1941. godine. Odlukom Sabora Republike Hrvatske dan osnivanja – 22. lipnja proglašen je državnim praznikom kao Dan antifašističke borbe. Sisački partizanski odred je prema povjesničarima bio prvi partizanski odred, ne samo u Hrvatskoj, već jedna od prvih antifašističkih postrojbi takvog oblika u okupiranoj Evropi. U početku sastavljen od sisačkih članova Komunističke partije Sisački partizanski odred je u prvoj akciji izvršio diverziju na pruzi između Siska i Capraga. Od početnih četrnaest ubrzo se odvostručio broj boraca. Odred je i dalje djeluvao u okolici Siska, napadajući neprijateljske patrole, rušeći telefonske stupove i vršeći diverzije na željezničkoj pruzi.
Početkom kolovoza 1941. godine Sisački partizanski odred je imao 70-ak boraca pa se počelo i s borbenim akcijama na sisačkom području. Prvi komandant, ujedno i organizator temeljnog partizanskog odreda u Hrvatskoj i u NOR-u uopće, ovog Sisačkog, bio je Vlado Janjić – Capo, koji je trećinu svoga života, od umirovljenja 1961. godine do smrti 1991. godine, živio u Dubrovniku u svom lapadskom domu u Trpanjskoj ulici 1.
Poslije Sisačkog partizanskog odreda, u Hrvatskoj je u četverogodišnjem NOR-u formiran ukupno 251 partizanski odred, što je 45 posto svih partizanskih odreda koliko ih je u toku oslobodilačkog rata formirano na cijelom području bivše Jugoslavije. To svjedoči o ogromnom doprinosu partizanskih odreda i boraca NOV iz Hrvatske narodnooslobodilačkoj borbi u koju ih je povela KP i u kojoj su, pod vodstvom Tita, dali izniman doprinos pobjedi antifašističke koalicije nad fašizmom. Partizanski borci su oslobodili svoju zemlju od okupatora, vratili hrvatskoj domovini Istru, Rijeku i Hrvatsko primorje, Zadar, naše otoke i dio Dalmacije, te svrstali Hrvatsku među zemlje pobjednice nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu.
Aktivnošću organizacija Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), odmah poslije fašističke okupacije, organiziraju se i u Dubrovniku i na širem području udarne grupe koje izvode raznovrsne pa tako i oružane aktivnosti protiv fašističkih okupatora. Koncem 1941. od udarnih grupa u Dubrovniku se formira ilegalna partizanska četa koja odmah izvodi svoju prvu oružanu akciju kidanja telefonskih stupova u Rijeci dubrovačkoj i Župi dubrovačkoj i u samom gradu. Dubrovačka partizanska četa s početnih 26 boraca zvanično se formira u travnju 1942. godine. Antifašističkom narodnooslobodilačkom borbom stalno je povećavala svoj sastav pa ubrzo prerasta u Dubrovački partizanski odred.
Već od prvih dana fašističke okupacije i na širem južnodalmatinskom području poduzimaju se antifašističke borbene aktivnosti, udarne borbene grupe, koje uspostavljaju mjesne organizacije KPJ i SKOJ-a, prerastaju u partizanske čete i kasnije odrede, kao što je Pelješki partizanski odred, Konavoski partizanski odred i drugi. Rodoljubi iz Dubrovnika i šire okolice bili su borci i mnogih dalmatinskih i svih drugih brigada i divizija narodnooslobodilačke vojske..
Narod Dubrovnika i okolnog područja u antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi pretrpio je velike ljudske i materijalne žrtve. Od preko 14 tisuća aktivnih učesnika narodnooslobodilačkog rata (NOR) iz Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, u temelje oslobođenja i pobjede nad fašizmom, svoje je živote položilo 1680 boraca partizanskih odreda i narodnooslobodilačke vojske. U Drugom svjetskom ratu na ovom je području, od strane talijanskih i njemačkih okupatora, ustaša i četnika izvršen ratni zločin i na oko 9 tisuća civilnih žrtava. Njih 1500 je ubijeno, dok su drugi bili zatvarani, mučeni, masovno tjerani u logore i izbjeglištvo iz kojega se velika većina nikada nije vratila svojim kućama.
Prisjetimo se u ovoj prigodi samo nekih poginulih boraca i revolucionara s dubrovačkog područja; Bruno, Marija i Anuška Radeljević, Ivo Bučić, Dušan Todorović, Nikola Mašanović, Pajo Čerović, Darko Urlić, Nikica Franić, Ivan Morđin – Crni, (proglašen za Narodnog heroja), Baldo Mekišić, Miće Marinović i Marko Marojica tek su manji broj velike plejade boraca i revolucionara, njih 1680 s dubrovačkog područja koji su u narodno oslobodilačkoj borbi za slobodu položili najviše što su imali i mogli – svoj život. Svima ima vječna slava i hvala!
Udruga antifašističkih boraca Dubrovnik, povodom Dana antifašističke borbe, organizira u ponedjeljak, 22. lipnja 2020. godine, s početkom u 19 sati Komemorativni skup i polaganje vijenaca u Spomen kosturnicu Spomen groblja boraca NOR-a na Boninovu.