Učitelji, ustrajte u štrajku zbog sebe, učenika i svih nas koji trebamo tu lekciju. Piše Branimir POFUK, vecernji.hr
studeni 28, 2019
“Nezabilježeni fašistički vandalizam antifašističkih vandala”. Piše Ognjen KRSTULOVIĆ
studeni 30, 2019

Nova Europska komisija će brzo doći u krizu. Piše Damir GRUBIŠA, autograf.hr

Iako su svi (političari, naravno) odahnuli što je, usprkos zakašnjenju od mjesec dana, nova Komisija krenula na put svog petogodišnjeg mandata, ona će vrlo brzo doći u krizu, a s njom i cijela Europska unija.

Razlog tome je dvojak: s jedne strane, kompromisna i kapitulantska politika europskih demokršćana pred suverenistima i nacionalistima s europskog istoka vrlo brzo će dovesti EU pred značajnije blokade koje će dovesti u pitanje samu opstojnost Unije.

Autor:

S druge strane, odgađanje rješenja migrantske krize i novi valovi migranata izazvat će još veće razmirice unutar tijela Unije, koje će reagirati na unutarnje konflikte kao što su i dosad to činile, po Churchillovoj formuli: Kada se ne želiš obavezati, odnosno poduzeti neku akciju, tada osnuj komisiju.

Iako su svi (političari, naravno) odahnuli  što je, usprkos zakašnjenju od mjesec dana, nova Komisija krenula na put svog petogodišnjeg mandata, ona će vrlo brzo doći u krizu, a s njom i cijela Europska unija. Razlog tome je dvojak: s jedne strane, kompromisna i kapitulantska politika europskih demokršćana pred suverenistima i nacionalistima s europskog istoka vrlo brzo će dovesti EU pred značajnije blokade koje će dovesti u pitanje samu opstojnost Unije. S druge strane, odgađanje rješenja migrantske krize i novi valovi migranata izazvat će još veće razmirice unutar tijela Unije

Na engleskom to zvuči i kao duhovita igra riječi: ”When you don’t want to commit, then committee yourself!”.

Ali to je surova istina ove Europske unije, koja je doista ovih posljednjih pet godina sve više uzmicala s jedne strane pred suverenistima i nacionalistima koji su doveli u pitanje osnovni cilj EU, a to je ostvarivanje demokracije u kojoj će sudjelovati europski građani kao svjesni i samostalni pojedinci, dok se nova šefica Europske komisije u svom inauguralnom govoru nakon izbora u Europskom parlamentu pozvala na Europu kao mjesto izražavanja naroda i njihovih aspiracija, a ne građana i građanskog modela demokracije.

Samo unapređivanje podanika europskih nacionalhi država u građane može spasiti Europu, kako je svojevremeno zaključio i Jurgen Habermas, jedan od najvećih pobornika europske integracije. U temelje EU mora biti ugrađen građanski patriotizam, što znači da se podanici identificiraju kao Europljani zahvaljujući tome što posredstvom Europe postaju građani i nisu više samo pasivni podanici kojima manipuliraju nacionalni političari i njihove partije, strojevi za osvajanje vlasti i privilegija.

No ta ideja je daleko i od Ursule von der Leyen i njezine izborne baze, njemačkih demokršćana koji se još uvijek tako nazivaju, za razliku od ostalih posestrimskih partija koje su u demagoškom zanosu popustile populističkoj modi i proglasile se ”pučkim partijama”, čime su naravno podišle populistima i suverenistima u ofenzivi.

No najgore je to što posljednjih godina baš ta europska kišobran-organizacija, Europska pučka stranka, nije smogla snage da se obračuna s nacionalnim ograncima tog istog pučkog zajedničkog nazivnika koji su širom Europe obnovili Berlinski zid tako da su umjesto njega podigle višestruke zidove od bodljikave žice s izlikom zaštite od migranata, a zapravo dijeleći opet Europu na dvije – onu elitnu i onu perifernu, u kojoj se obnavljaju autoritarni režimi i diktatori-viktatori (po Viktoru Orbanu).

I sam sastav Komisije bit će tako prošaran čudnom mješavinom političkih birokrata iz druge lige (kao što je i naša Dubravka Šuica) populista-nacionalista, zajedno s eksponentima krupnog kapitala, kao što je to francuski povjerenik Thierry Breton, poznati biznismen i bogataš koji se obogatio na području digitalne industrije.

Prvi prioritet, inzistiranje na borbi protiv klimatskih promjena i na promicanju ”zelene ekonomije” trebalo bi privući milenijsku generaciju, koja bi trebala u supstituciji klasičnih izvora energije vidjeti svoju šansu za zapošljavanje i povratak onog blagostanja kojim je Europa privlačila, prije nekoliko decenija, migrante s njenog istoka, koji su tada bili dočekani objeručke

Teško će ovakva Komisija uspjeti ubrizgati novu energiju posustaloj i već pomalo tromoj Europskoj uniji, koja je pod pritiskom francuskog predsjednika Macrona zatvorila vrata daljnjem proširenju.

Nova predsjednica Europske komisije, koja je ipak prva žena na njenom čelu, što će svakako ostati zabilježeno u historijatu te međunarodne političke tvorbe sui generis, koja je po svojim uvjerenjima konzervativnija od svoje mentorice Angele Merkel, pokušala je otvoriti novu stranicu određivanjem prioriteta ove nove Komisije, a koji bi trebali biti dovoljno poticajni za mobilizaciju europskog javnog mnijenja.

Prvi prioritet, inzistiranje na borbi protiv klimatskih promjena i na promicanju ”zelene ekonomije” trebalo bi privući milenijsku generaciju, koja bi trebala u supstituciji klasičnih izvora energije vidjeti svoju šansu za zapošljavanje i povratak onog blagostanja kojim je Europa privlačila, prije nekoliko decenija, migrante s njenog istoka, koji su tada bili dočekani objeručke.

Drugi je prioritet digitalna ekonomija, opet popularna melodija među mladim generacijama, a istovremeno i izvor napretka, ali i novih zarada za društvo Thierryja Bretona, jer ne smijemo zaboraviti da su se gotovo svi bivši europski povjerenici uspješno reciklirali u svijetu krupnog biznisa, onoga koji izbjegava plaćanje poreza i produbljuje jaz između najbogatijih i najsiromašnijih – što je tema koja nije ušla među prioritete nove Europske komisije usprkos činjenici da se broj siromašnih u Europi penje već prema dvoznamenkastom broju u postocima.

Treći prioritet je, naravno, rješavanje migrantskog pitanja, što je Ursula von der Leyen naznačila u formuli koja opet sliči na starorimska proročanstva tipa ”Ibis redibis numquam in bello peribis” (Ići ćeš vratiti se nećeš u ratu poginuti), što znači u našem prijevodu ”okruglo ,pa na ćoše”: briga za migrante i prihvat za one koji imaju pravo, a povratak za one koji nemaju.

U međuvremenu se Europa glede migranata palestinizira: migrantski kampovi djeluju sve više kao palestinski izbjeglički logori u kojima danas živi više od 38.000 duša samo u Grčkoj, od kojih je 12.000 djece, osuđenih na život bez nade, zapletenih u paukovu mrežu europske birokracije i odbijanja nekih članica EU da ih prime usprkos dogovoru na Malti i inicijativi za promjenu Dublinskog sporazuma, na čemu inzistira Italija, najviše pogođena neprekinutim valovima migranata od kojih se jedna dobra četvrtina već utopila u Sredozemlju, inače nazvanom ”morem mira” i ”međunarodnog razumijevanja”.

U međuvremenu se Europa glede migranata palestinizira: migrantski kampovi djeluju sve više kao palestinski izbjeglički logori u kojima danas živi više od 38.000 duša samo u Grčkoj, od kojih je 12.000 djece, osuđenih na život bez nade, zapletenih u paukovu mrežu europske birokracije i odbijanja nekih članica EU da ih prime

Što će od toga biti, nije nikome jasno, a ponajmanje onima koji samopožrtvovno riskiraju i svoje živote da ih izvuku iz mora i da ih zbrinu, kao što su to brojne nevladine i karitativne organizacije. Bilo bi dovoljno da svaki platežno sposoban Europljanin izdvoji po jedan euro mjesečno, pa da se situacija stubokom promijeni na bolje i bez intervencija budžeta EU.

Ali za to treba ne samo eliminirati granice među državama i nove Berlinske zidove među članicama i prema nečlanicama već ukloniti takve zidove u glavama europskih povjerenika i briselskih birokrata koji na papiru prolijevaju velike riječi, ali od toga se ništa ne realizira i Europa nastavlja tonuti pred klimatskim promjenama, ofenzivom nacionalista i suverenista i valovima migranata iz Trećeg svijeta.

U tom košmaru naći će se početkom sljedeće godine i Hrvatska kao predsjedavateljica Europske unije, suočena s gotovo nerješivim problemima ako im se pristupi na klasični način, kroz birokratsku optiku koja je zavladala na svim razinama Europske unije i koja traži urgentnu debirokratizaciju. Inače će ju doista pomesti vjetar kao u onom poznatom filmu, ovoga puta vjetar klimatskih promjena, nadirućeg siromaštva i migrantski valovi bez kraja i konca.

.

Objavljeno autograf.hr, 2

Odgovori