Branko PODGORNIK: Praznina na vlasti
svibanj 20, 2018
Ivanka TOMA: Moglo bi se shvatiti što je pokrivao borgovce. Ali zašto Plenković tolerira fašizam i govor mržnje?
svibanj 21, 2018

Nenad BUNJAC: DESANT NA CRVENU RIJEKU

DESANT NA CRVENU RIJEKU

Foto: Anja Rumac

Sad već čuveni riječki Hod za slobodu i specifična politička težina koju je stvorio u javnosti nedvosmislenim i odlučnim porukama sterilnoj vlasti – ne pomaže tu više niti Duh Sveti, nit’ Afrička šljiva – ostavio je u šoku ostatak Hrvatske kojeg se dojmila mogućnost da, zamislite, neposredno sudjeluju u demokraciji. Recimo, da pošalju u tri vražje matere budale ako im rade o glavi ili postavimo ravnopravna pravila igre u kojem ishod neće biti poznat kao suđenje u Dinamovim derbijima. Nazovimo boba bob, a popa pop.

KRŠĆANSKI SLET NA NAJJAČE

No, prije nego li se pozabavimo stvarnom temom komentara – klerikalnog desanta na “crvenu Rijeku” – dopustite mi da vam prikažem kakva se šizofrena ludorija odigrala to sunčano riječko jutro. Hopsizam na najjače.

S jedne strane, pokret Hod za život – jedna od bezbrojnih pro forme građanskih, de facto kršćanskih inicijativa koja je izniknula pod militantnim krilom Željke Markić kao dubokog grla Crkve – potpomognut s dvije ideološke bojne Narod odlučuje i Pobuna protiv Istanbulske konvencije, svećeničkim oratorijskim zdrugom, par autobusa iz Dalmatinske zagore, novotkrivenih zaljubljenika u hrvatski nacizam iz riječkog zaleđa plus moliteljski vod zabrinutih drugotnih, otputili su se s Mosta hrvatskih branitelja – ofkors, Domovinski rat je njihovo ekskluzivno vlasništvo – slavodobitno prema centru. Prvo ih je dvanaest mladih anarhistica podjebavalo po principu “e meni se baš ne da tu prođeš jer moja vagina je bar moje vlasništvo, ali cesta zato nije tvoja. Biraj, moja vagina ili slobodan prolaz?”. Logično ili ne, uhitile ih „kornjače“.

I slijedi grand finale: pjevaju se budnice ispred Gradskog poglavarstva, “mračnog komunističkog bastiona”, jecaju Thompson & Škoro, fratri grme i prijete Ognjem paklenim svim neprilagođenim crkvenim kanonima, majke psihodelično zibaju kolica, uz pratnju „spontano okupljene publike“ u majicama dizajniranih seksualno korektnim slet bojama tipa roze, zelene, bijele i plave.

Nisam provjerio, ali čini mi se da su baloni punjeni helijem, a siguran sam da je dizajner sleta saboter ubačen od strane LGBT zajednice.

Vele, bilo je tisuću i pol Riječana, policijski dron ih je pobrojao k’o kokoši. Nisam niti jednog prepoznao, kamoli poznatog, a do prve autobusne stanice u Iloku sretnem bar trojicu. Znam, bio sam među njima, iako su mi simpatije bile tamo gdje se orilo “No pasaran” i “Bandiera rossa”.

I gledam te militantne majke, djecu koja razdražljivo urlaju zbog toplinskog udara i razmišljam da sam to dijete o kojem skrbi po naputcima Starog zavjeta, što bih joj točno rek’o? Vozi više doma ludaro, gladan sam i usran, jeb’la te misa na otvorenom na plus 35°C, pa da triput Škoro drži liturgiju. No, šlagvort dana dali su mi svećenici koji su došli vidjeti “što radi konkurencija”: dočekala ih je raspjevana publika i punk band koji je nemilosrdno pržio. Kakav epski moment, stvarnost se sažela u kristalan znak.

Vjerujem da su pisali Velikom prelatu Opus Dei da im objasni što su zapravo vidjeli.

A SAD DOSTA ZAJEBANCIJE, DRŽAVNA POSLA NASTUPAJU

Naravno, najbitniji dio priče ostao je zamagljen, iako su se na skupu Hod za slobodu usputno spomenuli tih tema. Otkud taj nagli interes klerikalne desnice za Rijeku, Kvarner i Istru? Kako su uspjeli u mjesec dana dovesti Marka Perkovića Thompsona na granice Grada, iako mu je nedvosmisleno rečeno da “poruke njegovih pjesama nisu dobrodošle na Kvarneru”? Ok, uspio je održati koncert zbog šlampavosti lokalne administracije Kostrene i čuvenog riječkog tolerantnog stava “jednom ćemo preživjeti”, ali nisu tu stali.

Niti desetak dana poslije, referendumska inicijativa Pobuna protiv Istanbulske proistekle iz spomenutog političkog inkubatora, optužila je gradonačelnika Obersnela, ali SDP i HDZ kao politički potpuno jednake političke stranke, nastojeći im derogirati nacionalni prefiks. Na stranu što se riječki gradonačelnik Obersnel s pravom usprotivio stupidnoj inicijativi na ime gradskog proračuna – zovite Bandića, njemu ide taj karitativni rad s štandovima – ali uslijedio je novi udarac riječkom načinu života.

Ničim izazvana smjena glavnog urednika Edija Prodana, vječnog riječkog člana deska Novog lista, domaćeg čovika koji i zna izvrsno pisati dok ne drži škale lošijima od sebe, smijenio je stanoviti Anto Ravlić, u čijem bogatom životopisu stoji da je honorirao u Večernjem listu, progovorio par mudrih besjeda s Thompsonovim managerom i kao bildanje profesionalnog kredita, odnedavno figurira kao navodni „tihi vlasnik“ riječkog portala Torpeda. I na koncu, dogodila se organizacija „kondom revolucije“ zbog koje se riječka urbana inteligencija propela na stražnje noge.

Sve ti atipični događaji usred Rijeke, od Thompsona preko Markićke, Ravlića i serije indoktrinirajućih crkvenih inicijativa, u nepunih mjesec dana? Daleko sam ja od teoretičara urote, ali takav slijed događaja ne može biti slučajan. Netko, a pretpostavlja se i tko, uložio je znatne novčane resurse, veze, kadrove i energiju da bi se sve opisano ostvarilo. Pitanje od milijun hostija jest tko & zašto?

Foto: Anja Rumac

Foto: Anja Rumac

HDZ VIŠE NE ZANIMA HRVATSKA, NITI KOME ĆE JE OSTAVITI

Kvarner i Rijeka imaju snažnu intuiciju i senzibilitet kad su u pitanju ljudske slobode i „naš način života“, otud i ime skupa Hod za slobodu. Nitko nema posve jasnu širu sliku o uzročno posljedičnim odnosima, ali prati ih osjećaj ugroženosti i trajne nelagode. Na žalost, niti u ovom slučaju nisu u krivu.

Kako dobro upućeni insajderi tvrde, riječ je o zajedničkoj inicijativi s velikim političkim potencijalom U ime obitelji i desnog krila HDZ-a koji su ispravno zaključili dvije stvari; nemaju političku podršku premijera Plenkovića i postoji bazen potencijalnih, neopredijeljenih birača na Kvarneru i Istri koje samo treba nacionalno inervirati i politički usmjeriti po viđenom scenariju „krvi, tla i unutarnjeg neprijatelja“. Profil njihovih birača, „profesionalnih“ hrvatskih branitelja, religioznih fundamentalista i ruralne populacije riječkog zaleđa, svjedoči studioznom pristupu stranačkih stratega. Počinje bitka za svaki birački glas, što je posebice važno obzirom na prognoze o nestabilnoj parlamentarnoj većini nakon skorih izbora. Jest riječki glas, ali se računa.

Ujedno, činjenica da se organizacijski odbor Hoda za život potrudio javno politički izjednačiti SDP i HDZ kao klijentističke stranke s izgubljenim nacionalnim identitetom, poruka biračima je da dugo priželjkivana politička opcija tzv „Trećeg puta“ nije u rukama lijeve inteligencije nego militantne desnice. Slični politički primjeri i metode u Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj gdje su se na razvalinama nacionalnih stranaka ugušenih u korupciji, pojavile pobjedničke stranke & pokreti čiji su kredibilitet garantirali Crkva, starozavjetni moral i kršćanski kapital, svjedoče o realnosti plana.

No, najluđa činjenica u priči je da HDZ operativna vlast više ne zanima, tulum je završio big bangom, a svita oko premijera Plenkovića preživjela je sve turbulencije i realizirala cilj: dočekala je presjedanje EU-om, sa svim političkim i kadrovskim privilegijama. Tko će vladati Zemljom Nedođijom više nije njihova briga, jedino žele „zaštititi bokove“ od naknadne političke diskreditacije i možebitnog kaznenog progona.

STRATEGIJA S ODGODOM PALJENJA

I evo nas opet u Rijeci gdje se eksperimentalni plan promišlja i razrađuje po kvarnerskim restoranima i konobama. Naime, Kvarnerom trenutno vlada tzv. „Kalmeta efekt“, otjelotvoren u liku ministra pomorstva, prometa i veza Olega Butkovića, bliskog Plenkovićevog suradnika. Garant razvoja lokalne gospodarske i zakonske infrastrukture, nositelj svih državnih kapitalnih projekata – Pelješkog mosta, LNG, nizinske pruge i rekonstrukcije pomorskog prometnog pravca – gradi političku i infrastrukturnu odstupnicu za razdoblje kad počnu ispadati „HDZ kosturi iz ormara“. Treba zadržati stranačku bazu i financijsku oazu, a nagrada za mukotrpan rad je zadržati stečeno i steći sinekuru pri EU, kao plan B kad HDZ izgledno izgubi izbore.

U tom kontekstu, treba promatrati i smjenu glavnog urednika Novog lista koji se od profesionalnog anonimusa pretvorio u medijski jaku figuru. Kad pitate dobre poznavatelje prilika kakav je smisao dovesti desno orijentiranog urednika, mimo uređivačke tradicije i zdravog razuma, odgovor je jednostavan; „Nije ključan smisao u tome što će Novi list trenutno pisati nego o čemu i o kome neće pisati za godinu dana“. Sapient sat.

VIŠE NEMA NATRAG I NEMA PREDAJE

I zato Hod za slobodu nije samo dobro aktivističko ime ili jezgrovit odgovor „ravnozemljašima“ i protivnicima temeljnih ljudskih sloboda. Riječ je o intuitivnoj reakciji urbane inteligencije na političku opasnost koja se nadvila nad ostatkom slobodarske Hrvatske. I koliko sam ja shvatio poruku upućenu križarskom pohodu desnice, ovog puta nema natrag i nema predaje.

Preneseno s tacno.net, 21.05.2018., http://www.tacno.net/zagreb/desant-na-crvenu-rijeku/, pristupljeno 21.05.2018.

Odgovori