Predsjedništvo Udruge antifašista Dubrovnik: IZAĐIMO NA IZBORE!
svibanj 18, 2017
Boris PAVELIĆ: Obersnel, posljednje sidro antifašizma
svibanj 19, 2017

Najsramnije stranice hrvatske povijesti RIMSKI UGOVORI MUSSOLINIJA I PAVELIĆA

Rimski ugovori potpisani u Rimu 18. 05. 1941. god. između Ante Pavelića i Benita Mussolinija akt je besramne nacionalne izdaje

Drugi svjetski rat Hrvatska dočekuje u sastavu Banovine Hrvatske, proglašena sporazumom Cvjetković-Maček, 26. kolovoza 1939. godine kao još jednim pokušajem rješavanja ” hrvatskog pitanja” u Kraljevini Jugoslaviji. U sastav Banovine Hrvatske ulaze dijelovi teritorija Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srijema. Na čelu Banovine je ban dr. Ivan Subašić.

Kraljevina Jugoslavija uzdrmana međunacionalnim i klasnim razlikama, s nesposobnom vlašću, vojno nespremna, napadnuta je bez objave rata 6. travnja 1941. godine. Njemačke, talijanske, mađarske i bugarske trupe okupirale su i anektirale veći dio teritorija zemlje. Nakon kratkog i jalovog oružanog otpora Kraljevina Jugoslavija je 17. travnja potpisala bezuvjetnu kapitulaciju. Podsjetimo da je Kraljevina Jugoslavija 25. ožujka 1941. godine pristupila Trojnom paktu *, što je izazvalo masovno nezadovoljstvo i demonstracije naroda. To je iskoristila probritanski naklonjena grupa generala na čelu s generalom Dušanom Simovićem, koja 27. ožujka izvodi vojni udar, svrgava kneza Pavla i na kraljevski tron dovodi maloljetnog Petra II. Karađorđevića. U novoformiranoj vladi Vladko Maček, vođa Hrvatske seljačke stranke (HSS-a), i dalje ostaje potpredsjednik.

Njemačke okupacijske trupe ulaze i u Zagreb. Između njih i talijanskih okupatora dolazi do sukoba interesa u vezi podjele hrvatskih teritorija i utjecaja na vlast u Banovini Hrvatskoj.

Nijemci nude Vladku Mačeku da proglasi Nezavisnu državu Hrvatsku, što on odbija, ali prihvaća da pomogne vlasti NDH, po njezinom proglašavanju.

Novu vlast pozdravio je i dao joj svesrdnu pomoć i katolički kler.

Hitler u travnju 1941. daje izjavu da je Njemačka zainteresirana za ustašku Hrvatsku i podržava razgovore talijanskih fašista s Antom Pavelićem. Ipak taktički popuštaju pritisku Talijana i prihvaćaju da 10. travnja 1941. godine Slavko Kvaternik proglasi NDH u ime odsutnog ustaškog poglavnika Ante Pavelića, koji se još nalazi kod svojih zaštitnika u Rimu. Vladko Maček upućuje proglas u kojem poziva hrvatski narod da se pokori i iskreno surađuje s novom vlasti. “Hrvatska seljačka zaštita” i “Hrvatska građanska zaštita” (osnovane 1936. godine u okviru HSS-a) stavljaju se na raspolaganje ustaškim vlastima. Nacifašističku tvorevinu NDH međunarodno su priznali: Njemačka, Italija, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Slovačka, Japan, Španjolska, nacionalistička Kina, Danska, Finska i Mandžurija. Odmah po proglašenju NDH Benito Mussolini 11. travnja 1941. godine u Rimu prima poglavnika Antu Pavelića. Nakon dogovora o suradnji i teritorijalnim ustupcima ministar vanjskih poslova fašističke Italije grof Ciano izjavljuje: “Dalmacija i ostala jadranska obala bit će pripojeni Italiji u čitavoj dužini od Rijeke do Kotora sa statusom talijanskog guvermana”.

Ponašanje poglavnika Ante Pavelića utemeljeno je na činjenicama još iz 1927. godine. Te godine on visokim dužnosnicima fašističke stranke u Rimu predaje pisani memorandum u kojem za pomoć u osnivanju hrvatske države nudi dijelove hrvatskog teritorija. To je začetak nacionalne izdaje i odgovor na buduća zbivanja.

Pavelić 1930. osniva ustašku organizaciju koja se od 1933. godine naziva pokretom. Žive uglavnom u Italiji, Mađarskoj i Njemačkoj. Glavnina je u Italiji gdje djeluju uz značajnu pomoć fašističke Italije.

Pavelić je u stalnim dogovorima s fašističkim dužnosnicima, uključujući i Mussolinija. Pavelić preko Rijeke i Ogulina stiže u Karlovac, gdje ga čekaju njemački izaslanik i Slavko Kvaternik, a 15. travnja u pratnji 195 ustaša stiže u Zagreb. Već slijedeći dan imenuje prvu vladu NDH i pristupa Trojnom paktu.

Hrvatska postaje zemlja “novog poretka”

Slijedi donošenje rasnih zakona koji bitno određuju zločinački karakter nove vlasti. Osnovani koncentracioni i drugi logori, brojni zločini počinjeni prvih dana po stupanju na vlast raspršili su i zadnju nadu da će NDH biti i ostvarenje “vjekovnih težnji hrvatskog naroda” za svojom državom (Franjo Tuđman na Saboru HDZ-a u dvorani Lisinski u Zagrebu). Režim NDH postaje jedan od najkrvavijih u nacifašističkim državama u Drugom svjetskom ratu. To je režim organiziranog terora utemeljen na brutalnom provođenju rasnih zakona s ciljem stvaranja teritorijalno raskomadane ali etnički čiste Hrvatske koja je i zločinačka, kako prema drugim narodima, tako i vlastitom.

Pavelić se po dolasku na vlast u više navrata sastaje s Benitom Mussolinijem i Adolfom Hitlerom i njihovim izaslanstvima. Trguje hrvatskim teritorijem i postaje njihov najvjerniji i najodaniji sluga. Saveznik je njemačkog Trećeg Reicha do zadnjeg dana. Pavelić mora vratiti dug Talijanima ali i zadovoljiti interese njemačkog Reicha uključujući i njegove vjerne sluge Mađare i Bugare.

Vjekovne su težnje Talijana i posezanje za hrvatskim teritorijima

U Prvom svjetskom ratu Italija je uvidjevši skori poraz, prešla iz tabora Centralnih sila na stranu pobjedničkih sila Antante. Tajnim Londonskim ugovorima s Britanijom, Francuskom i Rusijom za tu uslugu trebala je dobiti gotovo cjelokupnu jadransku obalu. Dobila je Istru, bez Kastva,Cres, Lošinj, Lastovo, Zadar i Rijeku.

Uz napredovanje njemačkih okupacijskih trupa, trupe fašističke Italije istovremeno napreduju u zauzimanju dalmatinske obale i 15. travnja 1941. već su u Splitu. Po dolasku pokazuju svoje pravo lice. Skidaju hrvatske zastave, oduzimaju oružje i imovinu stanovništvu i usprkos sluganstvu, 21. travnja protjeruju ustašku vlast iz Splita, kojeg su prethodno 6. travnja 1941. napali s dvije eskadrile aviona.

Po dolasku na vlast Pavelić zbog već davno preuzetih obveza prema Italiji gubi odnosno prodaje veliki dio hrvatskog posebno dalmatinskog teritorija. Dugovi su brzo došli na naplatu. Ante Pavelić s većim dijelom svoje vlade stiže u Rim da bi s Mussolinijem potpisao Rimske ugovore – najveću izdaju hrvatskog naroda u povijesti. Taj sramni čin dogodio se u rimskoj Palazzo Venezia u 12.30 sati 18. svibnja 1941. godine. Rimski ugovori su tri ugovora (napisana na talijanskom jeziku) potpisana između NDH (Ante Pavelić) i Kraljevine Italije (Benito Mussolini), koji su stupili na snagu aktom potpisa, bez ratifikacije nadležnih organa zemalja potpisnica.

I. Ugovor o određivanju granica između Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije

Hrvatska, ostaje bez Istre, Rijeke, Hrvatskog primorja, Zadra, Šibenika, Trogira, Splita, svih otoka osim Hvara i Brača, dijela Konavala, anektiranih područja od strane Italije, sjeverno od Međimurja i Baranje, okupiranih od strane Mađarske. Sjeverno od Karlovca je njemačka vlast. Pavelić je uzaludno u pregovorima s Musolinijem nastojao zadržati što veći teritorij Dalmacije. Tijekom pregovora u Monfalconeu 7. svibnja 1941. Pavelić u zamjenu za Split nudi Brač, Hvar, Drniš, Knin i Dubrovnik.

II. Sporazum o pitanjima vojničkog značenja koja se odnose na Jadransko-primorsko područje

Pavelić prihvaća da i preostala obala bude pod talijanskom kontrolom, NDH neće u zoni jadranske obale koja joj je pripala (ostala) održavati ratnu mornaricu, neće vojno djelovati, neće podržavati vojne baze i tvornice ili skladišta streljiva i ratnog materijala. U svojoj zoni djelovanja izvršit će demilitarizaciju kao i širem području zaleđa Dalmacije.

III. Ugovor o jamstvu i suradnji između Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije

Ovaj Ugovor je sklopljen je na 25 godina . Ugovorom je ograničena međunarodna suradnja NDH. Troškovi talijanskih okupacijskih trupa (200.000 vojnika), talijanskih policijskih snaga i civilnih činovnika trebali su se isplaćivati iz proračuna NDH.

Sastavni dio ugovora je i izmjena pisama predsjednika talijanske i predsjednika hrvatske vlade o načinu uređenja općine Split i otoka Korčule i o pravima talijanske nacionalne manjine na području koji je postao sastavni dio Hrvatske. Pavelić objavljuje da je uspostavio krunu kralja Zvonimira kao nosioca i jamca hrvatskog državnog suvereniteta. Krunu je ponudio talijanskom vojvodi od Spoleta i Aoste iz dinastije Savoia, koji time postaje hrvatski kralj Tomislav II (Tomislavo secondo). Predviđeno je da se svečana ponuda krune NDH dogodi u talijanskoj kraljevskoj kući 18. svibnja 1941. godine. Time NDH postaje kraljevina. Ova odluka i dogovor nisu pretočeni u poseban dokument u formi ugovora. Kraljevina Italija nakon potpisivanja ugovora svoju interesnu sferu u Hrvatskoj dijeli u tri zone:

– Prva zona obuhvaća područja direktno pripojena Italiji;

– Druga zona demilitarizirano područje (ali samo za oružane snage NDH);

– Treća zona je područje pod vojnom i civilnom vlasti NDH.

Talijanske vlasti su se u drugoj i trećoj zoni ponašale kao okupacijska sila.

Dalmacija je Rimskim ugovorima podijeljena u dva dijela i to na:

  • Anektirana područja i
  • Okupirana područja (na njima je formalna vlast NDH)

Na anektiranim područjima Talijani uvode fašističke zakone i fašistički poredak. Počinje proces talijanizacije Dalmacije, nasilno se uvodi talijanski jezik kao službeni u sudstvu školstvu i upravi, mijenjaju se hrvatski nazivi i imena, dovode talijanski činovnici i učitelji, mijenjaju zemljopisne karte kartama u kojima je Dalmacija sastavni dio Italije. Zabranjen je rad društava i stranaka koje ne pripadaju fašističkoj organizaciji. Prave se planovi naseljavanja Dalmacije talijanskim stanovništvom.

Ugovorima je NDH preuzela obvezu(dala jamstvo) da na teritoriji kojim ona upravlja osigura uporabu talijanskog jezika, otvaranje talijanskih škola i drugih ustanova.

Rimskim ugovorima Kraljevina Hrvatska – NDH postala je talijanski protektorat.

Talijani su ukidali lokalne organe vlasti, raspuštali i protjerivali ustaške i domobranske postrojbe. Naoružavali su i skrbili o lokalnim četničkim formacijama, saveznicima u borbi protiv partizana. Ratna zbivanja pokazala su da je ipak nacistička njemačka imala jači utjecaj na NDH. Razlog je i kapitulacija Italije u rujnu 1943. godine.

Ipak nije se u praksi dosljedno provodilo ugovore. Bilo je opstrukcija s obje strane.

Posljedica okupacije, zločini NDH, osobito Rimski ugovori rezultirali su nezadovoljstvom stanovništva, jača rad komunista, koji jedini organiziraju otpor, akcije i napade na talijanske okupatore. Masovan je odlazak Dalmatinaca u partizane. Ustanak se nazaustavljivo širi. Talijani odgovaraju pojačanom represijom: uhićenjkima, uzimanjem talaca, interniranjima, suđenjima i strijeljanjima. U svim ovim zbivanjima značajnu ulogu odigrao je kler, osobito u uspostavi ustaškog režima, kao značajna politička organizaciona i moralna podrška. režimu. Nažalost i danas se veliki broj pripadnika klera nalazi na braniku te zločinačke tvorevine.

Pred naletom savezničkih snaga fašistička Italija kapitulirala je 8. rujna 1943. godine. 10. rujna Pavelić objavljuje da raskida Rimske ugovore, pozivajući se na čin kapitulacije Italije. Izjavljuje i ništetnost značaja Kralja.

Kao rezultat partizanske borbe 20. rujna 1943.godine ZAVNOH donosi odluku o priključenju Istre, Zadra i svih ostalih okupiranih dijelova matici zemlji Hrvatskoj.

Zaključimo, zločinac Ante Pavelić pored svih počinjenih zločina, potpisivanjem Rimskih ugovora počinio je čin najveće izdaje vlastitog naroda, svrstavši se u vjerne sluge nacifašističkih okupatora.

Posljedice Rimskih ugovora dobro su na svojoj koži osjetili i stanovnici Konavala. Dio Konavala je okupiran, a drugi dio anektiran i priključen Kraljevini Italiji. Nažalost, povijest se ponovila devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je Hrvatska vlast Franje Tuđmana na francuskom razaraču potpisala dogovor o zamjeni teritorija na način da je za kamenjar u zaleđu Dubrovnika dala Republici Srpskoj veći dio Konavala. Srećom, dogovor nije realiziran ali će isti “zbog suočavanja s prošlošću” morati izaći na svjetlo dana. Narod kaže “Zaklela se zemlja raju da se tajne sve doznaju”.

N.P.

* Trojni pakt, vojno-politički savez što su ga sklopile Njemačka, Italija i Japan 27. IX. 1940. u

Odgovori