Trinaest lasti valjda čine proljeće. Piše Damir PILIĆ, pilenaopako.picigin.net
rujan 2, 2019
Jednako tretirajte sve žrtve rata! PRIOPĆENJE U POVODU GODIŠNJICE DRUGOG SVJETSKOG RATA: ZA HUMANIZACIJU ODNOSA PREMA SVIM ŽRTVAMA. documenta.hr
rujan 2, 2019

Milorad Pupovac vjerno tumači nauk Ivana Pavla II. Piše Drago PILSEL, autograf.hr

drago-pilsel-hnd-230118-fah-bJučer je uljuđeni dio Europe, nažalost ne i u Hrvatskoj (nisu to čak učinili ni hrvatski antifašisti!), obilježio 80. godišnjicu početka Drugog svjetskog rata (Autograf to jest obilježio prenošenjem kvalitetnog osvrta Miljenka Jergovića).

Nezainteresirani za sve što valja, većina urednika nije našla za shodno izvijestiti o još jednoj velikoj gesti njemačkog predsjednika. Frank-Walter Steinmeier zamolio je Poljake za oprost zbog nacističke tiranije.

Steinmeier i drugi lideri su se našli u Poljskoj da komemoriraju početak rata. Bila je tamo u bijelo odjevena, kao oličenje potpune čestitosti, i Kolinda Grabar-Kitarović, ali, avaj!, ta njena bjelina ne može prikriti crninu sramote koju čestiti hrvatski građani osjećaju zbog njena ponašanja.

”Kakva ljudska mizerija moraš biti da na takvo očito organizirano nasilje ne reagiraš! Kakva gnjida od čovjeka moraš biti da odšutiš kad iz čista mira ubojitim sredstvima nasrnu na klince!”, napisala je kolegica Jelena Lovrić u svojoj kolumni u tjedniku Nacional

Steinmeier je imao snage moliti za oprost u Wielunu, gdje su pale prve njemačke bombe; Grabar-Kitarović nema se potrebe pokajati zbog grijeha ustaša, istih onih koji služe kao uzor navijačima Hajduka koji napadaju žene, djecu i starije osobe kod Knina ili s poljudskih tribina uz vatru bengalki žele ”smrt Srbima”. Grabar-Kitarović besramno napada Milorada Pupovca koji, kaže predsjednica, ne shvaća da nam je glavni grad Zagreb, a ne Beograd. Šefica države vrijeđa, prijeti, harangira. Ona je motor koji pokreće novi val nasilja u našoj zemlji.

”Kakva ljudska mizerija moraš biti da na takvo očito organizirano nasilje ne reagiraš! Kakva gnjida od čovjeka moraš biti da odšutiš kad iz čista mira ubojitim sredstvima nasrnu na klince!”, napisala je kolegica Jelena Lovrić u svojoj kolumni u tjedniku Nacional.

Mizerija, točno tako. Jer stvarno moraš biti nitkov da ne uvažiš geste njemačkog predsjednika. Niže ih bez prestanka. Prije nekoliko dana, 25. kolovoza, u mjestu Fivizzano u Toskani Steinmeier je izjavio da ga je ”stid zbog onoga što su Nijemci učinili” i molio je oprost ”zbog zločina počinjenih od njemačke ruke”. U tom mjestu prije 75 godina nacisti su strijeljali 174 civila.

Uostalom, što je to Milorad Pupovac netočno izjavio a da se zbog toga, osim KGK, srdito jave članovi Vrhovnog vijeća klerika (HBK) i čuvari revolucije (braniteljske udruge)?

Kažete da je usporedio NDH i RH? Zašto bi to bila hereza? Zašto bi to bilo nedopustivo? Dobro je napisao novinar Vojislav Mazzocco (Index): ”Država koja na bilo koji način i na bilo kojem mjestu ima razumijevanja za ustaški poklič nedvojbeno sama sebe identificira s ustaškom NDH”. Zašto bi Pupovac, ako upozorava na jačanje ustašije, bio u krivu, a ministar i politički tajnik HDZ-a koji na istaknutom mjestu svog doma čuva Pavelićev portret bio najpatriotskijoj hrvatskoj stranci OK?

U Hrvatskoj se stvara atmosfera straha i nesigurnosti. Napadi u Uzdolju i u Đevrskama etnički su motivirani, to je jasno kao dan. Političari iz HDZ-a i predsjednica trebali su se snažnije oglasiti i otići na mjesto incidenta. To vrijedi i za sve druge predsjedničke kandidate.

Kažete da je usporedio NDH i RH? Zašto bi to bila hereza? Zašto bi to bilo nedopustivo? Dobro je napisao novinar Vojislav Mazzocco (Index): ”Država koja na bilo koji način i na bilo kojem mjestu ima razumijevanja za ustaški poklič nedvojbeno sama sebe identificira s ustaškom NDH”. Zašto bi Pupovac, ako upozorava na jačanje ustašije, bio u krivu, a ministar i politički tajnik HDZ-a koji na istaknutom mjestu svog doma čuva Pavelićev portret bio najpatriotskijoj hrvatskoj stranci OK?

Čudno, pomalo obeshrabrujuće, gotovo pa politički nezrelo djeluje neovisni kandidat Dejan Kovač (kojeg podupire HSLS) kada je jučer u emisiji ”Nedjeljom u 2” kazao da ga ne zanimaju sukobi Srba i Hrvata. Tada, kaže, okreće stranicu u novinama (SIC!). A kani biti moralni autoritet i moderator zdravih procesa u našem društvu?

Ako mladom doktoru ekonomskih znanosti, čovjeku koji dolazi s Princetona nije važno, i to na dan obilježavanja 80. godišnjice početka Drugog svjetskog rata, kazati koju riječ o potrebi kajanja za zlodjela počinjena od hrvatske ruke, o oprostu i pomirenju, ako ne prati vanjsku politiku, ako ne zna ili ne mari za primjere koje daje njemački predsjednik, ako nije svjestan propuha u glavi koji ima Kolinda Grabar-Kitarović, što pak očekivati od onih koji se sada školuju?

Napisao sam da ću nekoliko kolumni u susret 25. godišnjici prve posjete Ivana Pavla II. Hrvatskoj posvetiti ovoj temi. Kazao sam i ponavljam: 11. rujna 1994. na zagrebačkom hipodromu taj je papa učio Hrvate da moraju voljeti i poštovati Srbe. Hrvati, premda su im pobunjenici okupirali četvrtinu domovine, nisu ga izviždali. Ako ću nešto pamtiti do kraja života, to je taj dugi i glasni aplauz koji je Ivan Pavao II. dobio kada nas je pozvao da molimo oprost i da se pomirimo.

Ivan Pavao II. bio je antimilitaristički, to jest u potpunosti mirotvorno nastrojen, Hrvatsku je (samo tom prilikom) devet puta smjestio na Balkan, upozorio je na opasnost od nacionalističkih pretjerivanja, pa tako ni jednom nije koristio klerofašističku sintagmu ”Crkva u Hrvata”, već je naredio ovdašnjoj Katoličkoj crkvi, ”Crkvi Božjoj koja je u Hrvatskoj”, da se pozabavi hitnim zadatkom pomirenja s braćom Srbima i s braćom muslimanima i, shodno tome, ekumenskim dijalogom sa svim ostalim kršćanskim crkvama.

Papa Ivan Pavao II. biva prešućen u Glasu Koncila: godišnjica nije obilježena jer kaptolskim furioznim nacionalistima, od Kustića do Miklenića, nije odgovaralo te 1995. godine, nakon Oluje, kada su bestijalno slavili ”neviđenu humanost ratovanja”, da se čuje kako je prioritet bio i ostao djelovati ”u svjetlu evanđeoskih vrijednosti, na izgradnji tolerantnog, pravednog, složnog i solidarnog društva” i da se to tiče svih građana ”bez razlikovanja po jeziku, religijskim baštinama i nacionalnim osjećajima”.

Znam da sam naivan i da tražim nemoguće, ali ne bi li bilo pametno da kandidati za mjesto šefa države uzmu u ruke tu propovijed Ivana Pavla II.? I ne samo oni! Svi vi koji ovo čitate (donijet ćemo tu propovijed uoči 11. rujna).

Nije Papi slučajno izletjelo to da je Hrvatska na Balkanu (govor na Plesu); on će to kazati još ravno 8 puta: jednom na susretu sa svećenicima, redovnicima i redovnicama te bogoslovima u večernjoj molitvi u zagrebačkoj katedrali, a sutradan, 11. rujna, još 7 puta tijekom propovijedi koje se Glas Koncila ne želi prisjetiti jer bi je onda trebalo analizirati i iz toga izvući odgovarajuće zaključke. Neće oni? Ne brinite, hoću ja!

Papa Ivan Pavao II. biva prešućen u Glasu Koncila: godišnjica nije obilježena jer kaptolskim furioznim nacionalistima, od Kustića do Miklenića, nije odgovaralo te 1995. godine, nakon Oluje, kada su bestijalno slavili ”neviđenu humanost ratovanja”, da se čuje kako je prioritet bio i ostao djelovati ”u svjetlu evanđeoskih vrijednosti, na izgradnji tolerantnog, pravednog, složnog i solidarnog društva” i da se to tiče svih građana ”bez razlikovanja po jeziku, religijskim baštinama i nacionalnim osjećajima”

”Vrijeme je da Zagrebačka crkva kao i cijela Crkva u Hrvatskoj, postane promicateljica međusobnog oproštenja i pomirenja.” Tako reče Ivan Pavao II., sveti, treba dodati, jer tako vole da se kaže ovi iz Glasa Koncila.

Ali, ne, ne može Ivan Pavao II. danas progovoriti kao prije 25 godina, jer gdje će onda bratija s negacionizmom holokausta?

Gdje će kaptolaši sakriti ismijavanje žrtava jasenovačkog logora smrti?

Gdje će sisački biskup Vlado Košić spremiti svoju srdžbu i bijes spram ćirilice, te – kako ju je nazvao u Udbini 30. kolovoza 2014. – ”sotonske zamke” koja Hrvate u Vukovaru pretvara u žrtve, ne 1991., već danas, ravne onima posljednjih kršćana u Iraku i Siriji?!

Toliko o navodnoj Pupovčevoj promašenosti kada proziva dijelove episkopata. Zapravo, Milorad Pupovac vjerno tumači nauk Ivana Pavla II.

”Tražiti oprost i sam oprostiti: tako bi mogla biti sažeta zadaća koja je pred svima, ukoliko se žele postaviti čvrste pretpostavke za postizanje istinskog i trajnog mira”. Tako je, neka bude. Amen. Amen.

.

Objavljeno autograf.hr, 02.09.2019., https://www.autograf.hr/milorad-pupovac-vjerno-tumaci-nauk-ivana-pavla-ii/, pristupljeno 02.09.2019.

Odgovori