Ante PAVIĆ: Kakav šok! – ministri pričaju budalaštine
21 veljače, 2018
Boris POSTNIKOV: Lupetanje po ljevici – ‘Peti dan’, šesto čulo
24 veljače, 2018

Marijan VOGRINEC: Zika virus dogovorne demokracije

Foto: T.G.Foto: T.G.
.
Država RH genetski ne podnosi samosvjesne, savjesne, poštene i uspješne svoje građane.
.

Saborska je većina, uz kukavičko soliranje oporbe (24 zastupnika su izostala s glasanja; šest nevažećih listića), uskratila više nego zasluženo povjerenje Daliji Orešković za još pet godina progona “zaigranih” u sukobu interesa i korupcijskim marifetlucima, što je od 1990-ih godina najrazvijeniji nacionalni sport. Osvjetlala je obraz državi i stekla veliki ugled/poštovanje u najširoj javnosti.

Eee, džaba je krečila savjesna Dalija Orešković. Država RH genetski ne podnosi samosvjesne, savjesne, poštene i uspješne svoje građane, što je iksti put u petak demonstrirala i na pravnici za koju su mediji odavno ustvrdili da je se političari boje. S 46 od potrebnih 76 zastupničkih glasova, nije dobila parlamentarni palac gore i dostojanstveno – kao što bi učinio svatko, tko ima iza sebe vrijedna postignuća te drži do svog imena i ljudskog integriteta je što se ne prodaje ni na jednom mostu – u nedjelju obznanila da u tim političkim okolnostima više ne želi sudjelovati u daljnjem natjecanju. Povlači kandidaturu za predsjednicu Povjerenstva.

Država RH genetski ne podnosi samosvjesne, savjesne, poštene i uspješne svoje građane, što je iksti put u petak demonstrirala i na pravnici za koju su mediji odavno ustvrdili da je se političari boje

Činjenica da je anonimna HDZ-ova protukandidatkinja Nataša Novaković osvojila 75 glasova, samo jedan manje od potrebnih za naslijediti zamjenjivu Daliju Orešković, višestruko je politički indikativna. Premijer Andrej Plenković može dovijeka razbijati glavu o tome tko je u “stabilnoj saborskoj većini” bio Juda, pa vrag će znati za čije i koje škude izdao 76. glas “za” (od 78 koalicijski “stabilnih” kad se glasa javno). Zato i ne želi komentirati (ne)očekivani potez gospođe Orešković, koja je tim činom i oštrom izjavom medijima o njegovoj odgovornosti rastjerala i zadnje magle o naravi sustava za koji je premijer prvi među odgovornima. SDP, Glas i još neki iz oporbe odmah su se samopozvali likovati: HDZ-ova stabilna većina je čista fatamorgana, od petka do petka, kada od šefa Kluba zastupnika HDZ-a Branka Bačića prime “svoje mišljenje”, a stranački ih vođe milom i silom privedu u saborske klupe.

Gadna je i neizvjesna ta trgovačko-ideološka igra licemjerjem u tzv. Visokom domu, gdje su nemoral i nečasni interesi vidljivi iz druge galaksije. A “uvaženi zastupnici” ni da se zacrvene u licu

Gadna je i neizvjesna ta trgovačko-ideološka igra licemjerjem u tzv. Visokom domu, gdje su nemoral i nečasni interesi vidljivi iz druge galaksije. A “uvaženi zastupnici” ni da se zacrvene u licu. Barem onda kad su i sami svjesni da izdajničko TV-oko izravno dila biračima njihov primitivizam i bedastoće. Ne treba biti politički daltonist, pa ne razlikovati samo dominantne plavu i crvenu političku boju u parlamentu i šire u političkom spektru, jer su i ostale, čim se isključi populistički napon – jednako sive. U tom sivilu, koje je tek preslika političkog, ekonomskog i moralnog rasula ruinirane društvene zbilje, gdje se “mudrost” tvrde stine “tko je jamio – jamio je” nadjačava sa znanjem, čašću i poštenjem, dakako, nema mjesta ni za Daliju Orešković niti ikoga njezinog kova. To je zastrašujuća poruka ovog slučaja. Prijetnja budućnosti RH.

Ne treba uzimati ozbiljno SDP-ovog svakomloncupoklopca Bojana Glavaševića, koji u neizglasavanju Dalije Orešković kao predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u drugom mandatu čita strah što je “očito dotaknula neke krive osobe zbog čega joj je HDZ odbio dati povjerenje”, iako je “sjajno radila svoj posao te se pokazala kao nestranačka i objektivna osoba”. Bez respekta, oderala je i “najjače” iz SDP-a za njihovih zvjezdanih trenutaka – premijera Zorana Milanovića, ministre obrane i zdravstva Antu Kotromanovića i Sinišu Vargu, sisačko-moslavačku županicu Marinu Lovrić-Merzel… Na piku joj se našla HNS-ova ministrica kulture Andrea Zlatar-Violić i neki saborski zastupnici.

Ne treba biti politički daltonist, pa ne razlikovati samo dominantne plavu i crvenu političku boju u parlamentu i šire u političkom spektru, jer su i ostale, čim se isključi populistički napon – jednako sive.

Nije se uplašila pitati za zdravlje redikuloznog Željka Keruma i zagrebačkog mu alter ega Milana Bandića. Došla je političke glave/karijere samom Tomislavu Karamarku. S predsjednicom RH još nije završila (računi za putovanja u SAD, itsl.), a šef SOA-e Daniel Markić i agenti su joj također mušterije glede i u svezi izvjesnih troškova.

Sveprisutni mostovac Nikola Grmoja, već po navici, voli kristalnu kuglu, pa u njoj vidi skrivenu stravu i užas među HDZ-ovim državnim čelnicima, jer bi Orešković uskoro stavila na dnevni reda Andreja Plenkovića, Martinu Dalić, Antu Ramljaka, Zdravka Marića, Ivana Vrdoljaka i regimentu drugih iz vladajuće koalicijske kaste. Na čelu Povjerenstva, stoga, najmanje im treba Dalija Orešković ili netko njoj sličan, tko će tjerati korupcijski mak na konac i locirati sukob interesa. Taman posla. Ni SDP-u, ma koliko se javno pjenio u korist nestabilne parlamentarne većine, Dalija Orešković nije prava osoba u pravo vrijeme na pravom mjestu. Da jest, rezultat u sabornici ne bi bio 70-46 protiv nje, koja ima iza sebe i toga što je radila masovnu potporu javnosti.

Kad već – neočekivanom izdajom HDZ-ovog koalicijskog Jude – nije prošla Nataša Novaković, a Povjerenstvo već tjedan dana nije bilo u funkciji, vladajućima su se, drže, stekli uvjeti da nastave razvlačiti konstituiranje iznimno važne protukorupcijske institucije

Kad već – neočekivanom izdajom HDZ-ovog koalicijskog Jude – nije prošla Nataša Novaković, a Povjerenstvo već tjedan dana nije bilo u funkciji, vladajućima su se, drže, stekli uvjeti da nastave razvlačiti konstituiranje iznimno važne protukorupcijske institucije. Što je neodgovorno. I sramota prvog reda, ne samo pred domaćom nego i stranom javnošću, gdje debelo korumpiran RH nema nikakav ugled. Ako se ide u drugi, treći krug izbora za čelno mjesto u Povjerenstvu, odnosno na novi natječaj, to bi značilo blokadu rada te institucije na duži rok. No, predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću i Branku Bačiću to je zadnja briga na svijetu, što upućuje na stanje svijesti najodgovornijih za stanje u državi. Tko šiša činjenicu da se u drugom krugu glasanja, 28. veljače, zastupnici neće zamarati imenom Dalije Orešković.

“Ne može se neovisnost institucija vezati samo uz jednu osobu, jer tek to ne bi bilo demokratski”, ustvrdio je Jandroković. “Poštivanje zakona i parlamentarne većine je temelj funkcioniranja parlamentarnog sustava.” A ta većina, jelte, ne želi Orešković i samo je zbog amaterskog kurzschlussa na hrđavim RH-kablovima dogovornog politikantstva ispalo da ne želi ni ZNA SE protukorupcijsku Natašu Novaković.

Uistinu, nije problem u tome hoće li u demokratskom društvu netko proći na izborima ili neće, pa bila to i zaslužna osoba poput Dalije Orešković, ali jest ogroman problem dogovorno politikantstvo – duboko impregnirano korupcijom, sukobom interesa, jako rasprostranjenim klijentelizmom i nepotizmom, neznanjem, lijenošću i nemarom – koje guši stručan, savjestan i moralan odnos prema javnom poslu

“Ovdje se ne radi o njoj, nego o tome kako se politika ponijela prema cijeloj instituciji”, kazala je Dalija Orešković u nedjelju Nataši Božić u intervjuu televiziji N Hrvatska. “Kad bih to mogla kratko sažeti, to je zadnji komentar gospodina Bačića i to je osnovna razlika mene i njega osobno. Nije problem reći da nismo uspjeli izglasati što smo htjeli, nije stvar niti koalicijskog dogovora, problem je u tome što je rekao: ‘Pa dobro, ako ne izglasamo, ponovit ćemo natječaj, ja u tome ne vidim nikakav problem’. Ja tu vidim ogroman problem, kako se poštuju institucije, potom razliku kako Bačić i ja gledamo njihovu odgovornost i zadaću i kako se te institucije vode. To je poruka koju si politika nije smjela dopustiti da pošalje prema građanima.”

Uistinu, nije problem u tome hoće li u demokratskom društvu netko proći na izborima ili neće, pa bila to i zaslužna osoba poput Dalije Orešković, ali jest ogroman problem dogovorno politikantstvo – duboko impregnirano korupcijom, sukobom interesa, jako rasprostranjenim klijentelizmom i nepotizmom, neznanjem, lijenošću i nemarom – koje guši stručan, savjestan i moralan odnos prema javnom poslu. Još je, primjerice, SDP-ov ministar Željko Jovanović hrabro sam sebi skakao u usta javno podržanom prijetnjom “gazdama” hrvatskog nogometa o tome kako će “isušiti močvaru”, a ti isti “gazde” – odreda s višegodišnjim ZNA SE članskim/donatorskim pedigreima – i danas vedre i oblače nevjerojatnim deviznim milijunima. Na stolu i ispod stola.

Suvereno vladaju svim i svačim u najpopularnijem/najunosnijem nacionalnom sportu. Tek povremeno, u pratnji najskupljih domaćih odvjetnika i novinara, spektakularno izvode performanse nevinašca, politički montirano dovedenih u sudnice odgovarati za nevjerojatne svote novca što ih je vrag će znati tko (sic) – popalio iz klupskih i inih sportskih blagajni. Dobroćudno im pravosuđe ništa neće nažao. Pa ni stranke na vlasti. Bilo koje. Samo političkim hlebincima nije jasno kako to da agilni “isušivač močvare” Dario Šimić, kojeg je podržao i karizmatični kapetan vatrenih Zvonimir Boban, vrh Fife i pet-šest drugova od imena i prezimena u domaćem i stranom nogometnom narodu, nije prošao kao kandidat za novog Davora Šukera.

Ovima što je smetala Dalija Orešković i što će smetati svi za koje makar i pomisle da će sličiti njoj, a nisu iz glinamol-družine, nije bila po ćudi ni uspješna te cijenjena u javnosti pravobraniteljica za djecu Ivana Milas-Klarić

Politika je, kažu i mimo Plenkovićeve i njegove državne volje u glavi Janice Kostelić, spriječila novi nogometni vjetar u “močvari”, pa su Davor Šuker, Damir Vrbanović, Zdravko Mamić i ekipa ostali i dalje “gazdovati”. Politika je, a premijer ni tu ne može ostati čistih ruku, okrenula palac dolje Zvonimiru Mršiću (SDP), uspješnom čelniku koprivničkog koncerna Podravke. On je u politici i businessu, kao Šimić u nogometu, čovjek bez i jedne mrlje. To se, ne samo zbog svojedobne tzv. afere Spice, baš i ne bi moglo reći za neke od HDZ-ovih akvizicija za upravljačka mjesta te prehrambene industrije. Ovima što je smetala Dalija Orešković i što će smetati svi za koje makar i pomisle da će sličiti njoj, a nisu iz glinamol-družine, nije bila po ćudi ni uspješna te cijenjena u javnosti pravobraniteljica za djecu Ivana Milas-Klarić.

Osmogodišnji joj je mandat istjecao tek 2022. godine, ali za HDZ-ovu (ne)stabilnu saborsku većinu to uopće nije bilo bitno. Pravobraniteljica je morala otići i točka. Tu je pošast kvarne svijesti i savjesti političkih ljudi nahvao (dum Marin) iskusio nedavno i još jedan uspješnik, Boris Jokić, kojeg su zajedno s oko 500 vodećih stručnjaka naprasno, bez objašnjenja, u krajnje mutnim okolnostima smijenili s čela tzv. cjelovite kurikulne reforme školstva. Što reče Jandroković – “demokracija”, “parlamentarna većina”, bl-bla-bla… I onda većini dođe neka druga većina, pa opet većinski trenira strogoću. Najprije na zdravom razumu.

Ista je to nakaradna i duboko kvarna demokracija kakvu ovih dana prakticira aktualna uprava najstarijeg (1669.) i najvećeg u RH – Sveučilišta u Zagrebu. Zatvara vrata javnosti da ne vidi kako će Alma mater s bivšeg Trga Maršala Tita dobiti rektora za iduće mandatno razdoblje. Hoće li se crno utogirane učene glave iz Senata, onako u široj popuni, opet kao prije četiri godine paradno gegati s nosevima u stratosferi uza Meštrovićev Zdenac života na drugu Borasovu inauguraciju u HNK? Ili će se izborni razum, što je gotovo nevjerojatno, odreći kontroverznog i osporavanog kandidata i dati šansu demokratskim promjenama: protukandidatu s PMF-a Damiru Bakiću. Tim više, jer je rektorovim načinom upravljanja narušena pozitivna slika Sveučilišta, a javna komunikacija je trpjela permanentnu kritiku. Da se ne spominju studentski prosvjedi, sukob s dekanom i štrajk na Filozofskom fakultetu.

Kako premijera Plenkovića nije sramota neki dan kazati glavnom tajniku Odbora ministara Vijeća Europe Thornbjornu Jaglandu u Strasbourgu da će “borba protiv korupcije” – uz “pitanja decentralizacije, zaštitu manjina i promicanje kulture” – biti “prioritet hrvatskog predsjedanja” Odborom, koje u svibnju u Kopenhagenu preuzima na šest mjeseci

Zašto novinari sada moraju biti pod zaštitarskom paskom? Službeno ih portiri, sic, ne puste u Rektorat obaviti javni posao. Sa zrakastog stepeništa oko brončanog odljeva Meštrovićeve Povijesti Hrvata ne mogu čuti predizborni/programski sraz kandidata, a sve je po zakonu i demokratski. Građani se moraju toliko plašiti Papine opaske da je Treći svjetski rat već počeo ili aktualnog sigurnosnog krika iz Münchena o svijetu na samom rubu armagedona koliko imaju razloga strahovati od oktroirane demokracije i dogovornog politikantstva svojih vladajućih kasta. Zašto svaki put iznova biraju iste meštre demagoške alkemije, tema je za doktorat znanosti. Opasnost eksponencijalno raste s brojem dokaza kako Hrvatskoj ne trebaju ljudi koji žele dobro svojoj zemlji, jer znaju misliti vlastitom glavom. Za razliku od kameleona koji se ne stide drugima soliti pamet o – moralu i političkoj/upravljačkoj odgovornosti. A pojma nemaju što je to.

“Premalo se u javnosti postavljaju pitanja, primjerice, zašto je (šef SOA-e Dragan, op. a.) Lozančić smijenjen, nije bilo reakcija oko Vijeća za elektroničke medije, ono što se dogodilo u slučaju Ivane Milas-Klarić svima nam je pljuska i sramota”, kazala je Dalija Orešković televiziji N1 Hrvatska. “Ako uzmemo u obzir da se ovih dana priča i o slučaju Milana Bandića, koji je jedan od najočitijih primjera nemogućnosti države da se suoči s pravosudnim problemima. U represiji korupcije smo pali na svim pitanjima kad se tiče političkih moćnika. Mogu poručiti i predsjedniku vlade da uz pomoć svojih marketinških stručnjaka počne pripremati fraze kojima će pet svjetskih jezika kojima vlada iskoristiti za kamuflažu činjenice da smo u borbi protiv korupcije na samom dnu. Sve ovo nepotrebno odugovlačenje imenovanja članova Povjerenstva bilo je zbog mene.”

Kako premijera Plenkovića nije sramota neki dan kazati glavnom tajniku Odbora ministara Vijeća Europe Thornbjornu Jaglandu u Strasbourgu da će “borba protiv korupcije” – uz “pitanja decentralizacije, zaštitu manjina i promicanje kulture” – biti “prioritet hrvatskog predsjedanja” Odborom, koje u svibnju u Kopenhagenu preuzima na šest mjeseci. Riječ je o šestomjesečnom rotirajućem predsjedanju. RH je među pet najkorumpiranijih zemalja EU-a, samo ispred Mađarske i Rumunjske. S takvim sramotnim pedigreom, dodatno kontaminiranim skandaloznim manipuliranjem vlasti Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa i nečasnim postupkom prema Daliji Orešković, koju je jednoglasno podržao i saborski Odbor za izbor i imenovanje, RH će predsjedavajući u EU za manje od tri mjeseca imati obraza soliti pamet znatno manje kriminaliziranima na Starom kontinentu o korupciji, sukobu interesa, pljački vlastitog naroda i kako se boriti protiv tog zla?

.

Preneseno s h-alter.org, 20.02.2018., http://h-alter.org/vijesti/zika-virus-dogovorne-demokracije

Odgovori