Branko MIJIĆ: Dr. Bandić. novilist.hr
ožujak 22, 2019
Kratka povijest uvoda u autoritarizam: u pet godina došli smo od ‘četiri zida’ do ‘slobode govora na drugi način’. Piše Jasmin KLARIĆ
ožujak 22, 2019

Katolička crkva u Austriji i Hrvatskoj nisu iste i jedna se očito lažno predstavlja. Piše Branimir POFUK, vecernji.hr

Odbijenicu hrvatskim biskupima pozdravila je i glavna laička udruga austrijskih katolika
.

Vratimo se godinu unatrag, na izjavu koju je 23. travnja 2018. u povodu bleiburške komemoracije objavila biskupija GurkKlagenfurt. U njoj se, kako je prenijela hrvatska Informativna katolička agencija (IKA), “Crkva u Koruškoj jasno i odlučno distancira od svih krajnje desničarskih i fašističkih javnih skupova u okružju spomena na mrtve”.

Središnja komemoracija žrtvama bleiburške tragedije i žrtvama hrvatskog križnog puta Austrijsko ‘ne’ Bleiburgu Crkva austrijskoj državi krči put da zabrani cijelu komemoraciju? Nikada ništa tako jasno nismo čuli od Crkve u Hrvatskoj. Austrijanci su i tada, kao što su i danas, bili vrlo precizno u svom izričaju. Ni tada, kao ni sada, nisu samu misu nazvali desničarskim ili fašističkim skupom. Štoviše, u toj je izjavi pisalo: “Slavljenje mise na privatnom zemljištu, koja se slavi u okviru ovog spomena na mrtve, odgovara crkveno-pravnim propisima te u proteklim godinama nije ni dala povod za kritiku.” Ali, objavila je tada IKA, “kako bi također osigurala da prostorno i vremensko okružje mise, kao i molitva za mrtve i procesija, ne pruže povod za kritike, biskupija Gurk-Klagenfurt propisala je određene konkretne uvjete, s kojima je upoznala Hrvatsku biskupsku konferenciju”. Ti su uvjeti bili: zabrana političkih govora u sklopu mise, nošenja političkih oznaka, zastava, plakata i transparenata, odora i odjeće koja sliči na odore s inkriminirajućim sadržajem, a zabranjeno je i postavljanje štandova i točenje alkohola. I onda najvažnija rečenica: “Te je uvjete Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu koje je zajedno s Hrvatskom katoličkom misijom u Klagenfurtu organizator liturgijskog dijela proslave, u suglasju s Počasnim bleiburškim vodom, prihvatilo.”

U istom članku IKA je tada prenijela i izjavu glasnogovornika Austrijske biskupske konferencije Paula Wuthea koji je za ORF “istaknuo da su biskupija Gurk-Klagenfurt kao i Austrijska biskupska konferencija izrazile zabrinutost zbog posljednjih godina rastuće tendencije da ispadi različitih fašističkih skupina prekrivaju godišnje hrvatsko misno slavlje za vojnike na Bleiburgu”. Rekao je i da “te skupine skreću pozornost s onoga što je bitno – kršćansko sjećanje, misa za poginule”.

Andrej Plenković Premijer o misi na Bleiburgu ‘Cilj obilježavanja mora biti komemoracija žrtava i iskazivanje pijeteta’ Wuthe je tada s mnogo obzira prema žrtvama i sućuti objasnio austrijskoj javnosti što Hrvatima simbolizira Bleiburg, baš kao što je i ovih dana, objavljujući odbijenicu koruške biskupije hrvatskim biskupima da slave misu na Bleiburgu, Austrijska katolička novinska agencija (Kathpress) vrlo točno i opširno, u odlomku pod naslovom “Masakri i pogubljenja”, iznijela kronologiju i svu strahotu komunističkog zločina nad pripadnicima poraženih vojski, ali i mnoštva civila, kao i nastanak bleiburških hodočašća početkom 1950-ih godina, kada se u ondašnjoj komunističkoj Jugoslaviji te zločine nije smjelo ni spomenuti, a kamoli komemorirati njihove žrtve.

Što onda, za razliku od Crkve u Hrvatskoj, muči i zabrinjava tu istu Crkvu u Austriji? To što su “te komemoracije bile politički zloupotrijebljene, a što se ne smije događati”, rekao je lani glasnogovornik Austrijske biskupske konferencije, dodavši “da austrijski biskupi stoje iza izjave biskupije Gurk-Klagenfurt”. Nema nikakve sumnje da stoje i iza ovogodišnje crkvene odbijenice iz Klagenfurta. Hrvatska biskupska konferencija dobro zna da uzalud piše i žali se na odluku monsinjora Guggenbergera Austrijskoj biskupskoj konferenciji koja se već lani, na svom ljetnom zasjedanju u Mariazellu, bavila i bleiburškom komemoracijom. Već tada je, prema Kathpressu, a što IKA ne prenosi, kardinal Christoph Schönborn, bečki nadbiskup, o toj temi rekao: “Strogi uvjeti pokazali su pozitivne učinke, ali ih u svakom slučaju treba još pooštriti.”

Vratimo se još jednom na početak. Ti uvjeti, koje su hrvatski crkveni i civilni organizatori prihvatili, odnosili su se na sve što se događa “u okružju spomena na mrtve” i Austrijanci baš zato i dopuštaju da ti uvjeti “u najvećoj mjeri nisu ili nisu mogli biti ispunjeni”. No, hrvatski se biskupi radije drže za kolce i konopce oko prostora na kojem služe misu kao da na toj “ogradi” njihova odgovornost prestaje. Za razliku od njih, austrijski su katolici i te kako osjetljivi i ono što se događa po rubovima tog zlokobnog polja, prije, za vrijeme i poslije mise. I to ne samo biskupi. Još jedna vijest Kathpressa koju IKA neće prenijeti jest ona da je odluku biskupije Gurk-Klagenfurt ovih dana podržao i pozdravio LeopoldWimmer, predsjednik Katoličke akcije Austrije, temeljne službene laičke udruge Katoličke crkve u Austriji, rekavši i ovo:

Bleiburg VELEPOSLANSTVO RH ‘Bleiburško polje je za Hrvate simbol masakra i mučenja’ “Ovakva odluka sigurno boli sve one ljude koji iskreno žele komemorirati svoje ubijene bližnje. Ali, u desetljećima nakon kraja Drugog svjetskog rata Katolička crkva u Austriji poduzela je iskreni napor da ispuni svoju odgovornost u suočavanju s nacističkom prošlošću. Taj napor bio bi nevjerodostojan kada se sada ne bismo jasno suočili s tendencijama koje tu prošlost umanjuju, trivijaliziraju ili čak i glorificiraju.”

Ono što je Katolička crkva u Austriji radila desetljećima, kardinal Bozanić je, izgleda, mislio obaviti jednim transparentom na tornju katedrale i jednim govorom o holokaustu. Usput, Kathpress je prenio i čestitku koju je monsinjoru Guggenbergu zbog njegove odluke uputila i židovska zajednica u Austriji.

Komemoracija u Bleiburgu Promjene zakona Austrija zabranjuje simbole ustaškog režima, kazna i do četiri godine zatvora A da i ne govorimo o primjedbi Crkve u Koruškoj kako je misa zadušnica na Bleiburgu “dio političko-nacionalnog rituala”. Pa upravo su takve mise većini hrvatskih biskupa, a kako ovih dana vidimo, i cjelokupnoj hrvatskoj vlasti, najmilije kao vrhunac nacionalno-državotvornog poslanja. A Evanđeljem neka se bave Austrijanci. Izgleda da je premijer Plenković, rekavši da je to “prije svega pitanje između dviju crkava”, nehotice izrekao istinu da u Hrvatskoj i Austriji doista djeluju dvije potpuno različite crkve. A u tom slučaju jedna od njih se očito lažno predstavlja kao katolička.
.

Objavljeno vecernji.hr, 17.03.2019., https://www.vecernji.hr/premium/katolicka-crkva-u-austriji-i-hrvatskoj-nisu-iste-i-jedna-se-ocito-lazno-predstavlja-1307266, pristupljeno 21.03.2019.

Odgovori