Mario VUJEVIĆ: ODLAZAK
listopad 2, 2017
73. OBLJETNICA OSLOBOĐENJA DUBROVNIKA OD FAŠISTIČKIH OKUPATORA U II. SVJETSKOM RATU
listopad 4, 2017

Jesenski izlet – NA KOZARI – PLANINI LEGENDI

Dubrovački izletnici pod Spomenikom na Mrakovici

Krvava ratna epopeja na Kozari pretvorila je ovu planinu u legendu, ona je postala simbol partizanskog otpora, stradanja i neslomljivosti

U godini u kojoj se obilježava 75 godina Bitke na Kozari, teške bitke sa preteškim žrtvama, bitke koja je još jednom pokazala nedokučivu snagu i neuništivost naroda koji se bori za svoju grudu i za svoju slobodu, u organizaciji Udruge antifašista Dubrovnik pedesetak izletnika posjetilo je krajem upravo prošlog rujna tu čudnovato lijepu, prelijepu planinu. Predivni osunčani dani rane jeseni, kako je većinom biva za jesenskih izleta dubrovačkih antifašista, kao da su „u dosluhu sa Svemogućim“, ovaj su izlet na Kozaru, makar i s kratkim boravkom u hotelu „Monument“ na 800 metara nadmorske visine, u zračnoj banji s čistim planinskim zrakom, i šetnje pažljivo uređenim planinskim stazama i, u svakom pogledu, vrhunskom gastronomskom ponudom okolnih restorana, učinili nezaboravnim, smjestivši ga na najviše mjesto među mnogim izletima dubrovačkih antifašista proteklih godina. To može samo Kozara.

Kozara je dinarska planina što se prostire se između rijeka Save, Vrbasa, Sane i Une. Spada u niske planine, jer njeni vrhovi ne prelaze tisuću metara nadmorske visine, a najviši je Lisina sa 978 metara. Obrasla je šumom i kao svojevrsna je zračna banja pruža sve pogodnosti za turizam i sportsko-rekreativne aktivnosti tokom cijele godine. Umjereno-kontinentalna klima, veliki broj sunčanih dana i pitomi planinski vrhovi-vidikovci sa kojih se vide okolna mjesta, daju posebnu vrijednost ovoj planini. Na sjeveru dominiraju visoke jelove i bukove šume, a u južnom dijelu su površine obrasle niskim šumama hrasta, crnog i bijelog bora i smrče. Prirodne ljepote Kozare i njeni raznoliki predjeli, što su joj priskrbili prestižan naziv zelene ljepotice, česta su odrednica mnogih, naročito planinarskih i lovačkih društava. Ta pitomina od planine bogata je raznovrsnom lovnom divljači: srnom, divljom svinjom, lisicom, zecom, potom fazanom, divljom patkom, jarebicom, što je čini lovnim rezervatom rijetkim u ovome dijelu svijeta, a, uz ostalo, tu još izviru kristalno bistre rijeke i potoci puni potočne pastrmke. Područje Kozare i Potkozarja ima i velike prirodne, kulturne, rekreativne, turističke i mnoge druge vrijednosti i mogućnosti.

PRIČA BEZ PRESTANKA

Na Kozaru se ne dolazi jedanput… To je priča bez prestanka. Trajanje što ne gasne zbog vječne vatre u svakom srcu, a zove se Sloboda, svakom lijepa i svakom draga – Sloboda. Epopeja Kozare je najbolja potvrda da nema te sile okupatorske koja je mogla vladati i ovladati narodima na ovim prostorima. Grcala je Kozara pod bremenom rata – u doba teško, ali slavno. Dala je NOB-i pet brigada – „tri momaka i dvije djevojaka“, kako je pjevao pjesnik. U redovima NOVJ-e borila se 21 tisuća njenih sinova i kćeri. Četrdeset pet je narodnih heroja, među njima legendarni dr. Mladen (Stojanović), Josip Mažar Šoša, Esad Midžić i drugi. U Memorijalnom zidu na Mrakovici, trećem po visini vrhu Kozare, pored spomenika ispisano je 9.922 imena palih boraca. Kao žrtve fašističkog terora u logorima užasa, palo je 35.350 Kozarčana. Među njima je bilo i 11.000 djece – od novorođenčadi do starih četrnaest godina. Prazne su ostale kolijevke, a prepuna stratišta…

Mnogi su bili ataci okupatorski na Kozaru. Htjeli su ubiti njeno ljudsko biće i ovladati njenim prirodnim bogatstvom, prije svega željeznom rudom i golemim količinama visoko kvalitetne drvne građe. Od svih ataka, ljetna ofenziva 1942. bila je najteža, ali i prava slika nemoći okupatora pred narodom koji žudi slobodu. Na slobodnu je Kozaru krenulo oko četrdeset tisuća do zuba naoružanih neprijateljskih vojnika, potpomognutih topovima, tenkovima i bojnim avionima. Bilo je i mnogo pasa tragača. Sva je ta sila krenula na oko 3.500 partizana i cijeli goloruki narod Potkozarja, sjedinjen s borcima na istim položajima. Poslije četrdeset dana neprekidnih i krvavih borbi trostruki okupatorski obruč je probijen. Podsjećanja radi, događa se to u ljeto 1942. godine, kada cijela

Europa stenje pod njemačkom čizmom. Plaćeno je to brojnim ljudskim životima. Po ustaškim i njemačkim izvorima, u kozaračkoj ofenzivi zarobljeno je 68.000 ljudi. Spomen park Kozara prikupio je nepotpuni spisak od 33.398 pobijenih kozaračkih civila dok sudbina mnogih nestalih ni do danas nije poznata. Nakon što su se okupatorske snage povukle, dijelovi izgubljene teritorije su vraćeni u rujnu 1942. godine. Krvava ratna epopeja na Kozari pretvorila je ovu planinu u legendu. Ona je postala simbol partizanskog otpora, stradanja i neslomljivosti.

Zato Kozara nije klonula ni u ljeto 1942. Samo dvadesetak dana poslije neprijateljske ofenzive, u srcu Kozare, sredinom kolovoza te godine ponovno su postrojeni preživjeli borci. Njih oko devetsto. Okupio se i narod koji je preživio pogrom. Pred tim je strojem borac i pjesnik Skender Kulenović kazivao prkosnu „Stojanku majku Knežpoljku“ – Majke pod crnim maramama poručivale su Kozari – „Znaj: Kad bi se utroba moja oplodila, još bih tri Mlađena, i tri bih Mrđana, i tri Srđana porodila, i ljutom dojkom odojila, i sva tri tebi poklonila!“ Poručivale su i vrhovnom komandantu: „… Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo…“ Ta je legendarna pjesma odanosti i riješenosti nastala na Kozari. Istina i simbolika u isto vrijeme, barem kada su u pitanju Kozara i njeni ljudi. Jer, nastavljene su, nikada prekidane borbe partizana za slobodu… Ponovno su dušmanske vojske nadirale na Kozaru, ali je nikad nisu pokorile… Nikada bijele zastave nisu vijorile Kozarom.

Tito je prije 45 godina, 10. rujna 1972. godine, na Mrakovici otkrio monumentalni spomenik Kozarčanima palim u NOR-u. Prilazi širokim betonskim skalinima u krilu vječnog zelenila jela i borova. Uz njih su ispisani  stihovi ispjevani u narodu: „Mi smo braća ispod Kozarice, gdje ne rađa majka izdajice… Oj Kozaro, ne treba ti kiše, heroji te krvlju natopiše“.

Spomenik simbolizira monolitnost, heroizam, svu dramatiku događaja na kozaračkom području i pod kozaračkim nebom, a istovremeno i pobjedu boraca i naroda kozaračkog. Autor spomenika i cijelog memorijalnog kompleksa Kozare je znameniti hrvatski kipar Dušan Džamonja.

Pozadi Spomenika pred Memorijalnim zidom dubrovački izletnici, među njima i Konavljani i Pločani, odali su počast herojima Kozare i žrtvama nacifašizma te položili lovorov vijenac da sjećanje na Kozaru traje do beskraja.

TITO O EPOPEJI KOZARE

Kozara je preživjela jednu od najtežih, a u isto vrijeme i jednu od najslavnijih epopeja u historiji naših naroda. Kozaračka epopeja imala je za NOB-u u cjelini ogroman značaj, jer je to bila prva velika bitka u kojoj je učestvovao i nenaoružani narod. Kozara je među svim našim krajevima na prvom mjestu po broju žrtava koje je dala za oslobođenje naše zemlje, a i po svom bogatom prilogu i doprinosu općim naporima svih naroda koji su se borili protiv fašizma“.

Odgovori