Ivan KEGELJ: ZAŠTO SMO BRANILI TITA: Borba je puno veća od samog imena trga!
lipanj 26, 2017
Marko REPECKI: Mirovinski fondovi spašavaju propale tajkune, a budući umirovljenici kopat će po kontejnerima
lipanj 27, 2017

Drago PILSEL: Katolička Crkva nema monopol na dobro domovine

U zagrebačkoj je katedrali u nedjelju 25. lipnja održana misa za domovinu prigodom 26. obljetnice saborske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kao neovisne države. Predvodio ju je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Nazočio je, kako se ono kaže, ”i državni vrh” (premda je na početku mise predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović lagano pozlilo i morala je napustiti katedralu u koju se nije vratila; bilo bi vrijeme da ta žena shvati kako joj nije prirodno hodati u tako visokim štiklama, da to radi bez stila i gracioznosti i kako je to što radi dio razloga njenih zdravstvenih tegoba). Elem, slične mise su služene i u drugim prvostolnicama i crkvama: u Sisku, Dubrovniku…

Nekako se podrazumijeva, kao i kada kardinal Bozanić na Gornjem gradu u crkvi svetoga Marka ili u zagrebačkoj katedrali slavi misu za domovinu u povodu Dana državnosti, da Katolička Crkva u RH ima pravo prvenstva pred Bogom i da joj je zadana zadaća da ona sama bdije za dobro domovine.

Ali ne bi trebalo biti tako. Sugerirati da predstavnici i pripadnici drugih crkava i vjerskih zajednica manje vole Hrvatsku, da nisu dovoljno domoljubi ili patrioti, da ne mare za dobro domovine krivo je i uvredljivo za sve druge. Isto tako je krivo i uvredljivo misliti da vjernici katolici vole domovinu ili se zalažu za dobrobit Hrvatske više nego što to čine naši sugrađani agnostici ili ateisti.

Katolička Crkva u RH kao da ne shvaća ono što piše u članku 41. hrvatskog Ustava. Citiram: ”Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.”

Dakle, ponovimo ono što je izravno vezano uz temu ove kolumne: ”Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države”. To znači, ni manje ni više, da je iz perspektive predstavnika i nositelja državne vlasti potpuno svejedno da li se za domovinu Boga moli katolik, pravoslavac, musliman, protestant, židov, itd. Kako da vam najplastičnije predstavim ovaj problem?

Možete li zamisliti da se u Njemačkoj, koja je Hrvatskoj toliko važna kod raznoraznih uspoređivanja i koja je, bez ikakve sumnje, uz Svetu Stolicu, potakla val priznanja Republike Hrvatske, dogodi da uz prisutnost državnog vrha Boga mole samo evangelici ili samo katolici?

To je nezamislivo i nemoguće! I ne zato što je zemlje podijeljena ”po pola”, na protestantski i na katolički dio, već zato što je riječ o zaista sekularnoj državi u kojoj se na jednaki način poštuju sve vjerske zajednice koje su odvojene od države.

Kada već postoji volja ili potreba da se na važne datume i obljetnice hrvatske povijesti moli Boga, onda Ustav traži, a praksa civiliziranih zemalja nameće da se organiziraju ekumenska i međureligijska bogoslužja jer za Republiku Hrvatsku je potpuno svejedno upravlja li molitvu Bogu predstavnik zajednice koja okuplja 83% stanovnika ili netko tko oko sebe ima nekoliko tisuća ili stotina vjernika.

Čak i da je rektor zagrebačke katedrale u protokolu predvidio (što nije) da budu pozvani predstavnici drugih crkava i vjerskih zajednica, to opet ne znači da bi državni protokol trebao pristati na samorazumijevanje. Ponavljam: krivo je da je Katolička crkva ta koja ima primat nad duhovnim dobrom Hrvatske.

A vidimo da se državni protokol zna i može ponašati prikladnije i korektnije jer je lani na večernjem svečanom koncertu u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski pozvao rame uz rame hrvatske (nad)biskupe i predstavnike drugih crkava i vjerskih zajednica, pa su jedan do drugoga sjedili zagrebački nadbiskup Josip Bozanić i mitropolit zagrebačko-ljubljanski vladika Porfirije Perić.

Činjenica je da su brojne državne ustanove urešene raspelima, krunicama i drugim svetačkim i religijskim dekoracijama kojima se krše ustavne odredbe o sekularnom karakteru RH i odvojenosti Crkve od države.

Suprotno standardima Europske unije, kojoj Hrvatska pripada, te uzusima razvijenih država gdje se poštuje i promovira sekularna ili laička država (što, treba uvijek ponavljati, ne znači i službena privilegiranost ateizma) u Hrvatskoj se nastavlja trend pokatoličavanja svega.

Da se poštuje Ustav u našoj zemlji, umjesto katoličkoga blagoslova ili katoličke molitve za domovinu zaziv Božjega blagoslova (svejedno da li za školu, da li za državu), ako je to volja većina građana, bi trebao biti održan u ekumenskom ili pak međureligijskome duhu, kao što se radi u Francuskoj, Njemačkoj ili Švedskoj.

Tko to ne poštuje, ne poštuje ni druge važne dijelove Ustava, poput članka 3 koji definira najviše vrijednosti kao što su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, poštovanje prava čovjeka, itd., ili članak 14 prema kojem su svi građani pred zakonom jednaki, ili članak 15, koji kaže da su u Hrvatskoj svi pripadnici naroda i manjina ravnopravni…

Ukratko, ne poštuje činjenicu da ne živimo u konfesionalnoj državi kakvu priželjkuju Kaptol i Ksaver i s kojom se od početka koketira iz redova HDZ-a i desnice (u koju ubrajam i Kolindu Grabar-Kitarović).

Želim pozvati, po stoti put, kardinala Bozanića, a time i sve druge, da se promovira Ustav i da se založimo za europske standarde suživota, međunacionalnog uvažavanja i interkulturalne razmjene.

Preneseno s autograf.hr, 26.06.2017., http://www.autograf.hr/katolicka-crkva-nema-monopol-na-dobro-domovine/#more-43339

Odgovori