Miše GALJUF: BLAGO SIROMAŠNIMA DUHOM… Nagr(a)da Grada
veljača 27, 2018
Mato JERINIĆ: PREDLAŽEM MARINA I BRUNA
veljača 27, 2018

Davor MAGE: ZEMLJA PROKLETSTVA LAŽI – Niz desne padine ponora

I tako naš Sv.Vlaho, ni ime ti ne znadu sklanjat, ali te umiju zloupotrijebiti iako

si zaštitnik ljudskosti svih boja i vjera. Pa neka glasno reču građani Tvoga Grada da nikad nijesi bio sudac krivima, pravednima i „nevinima“. Hrabrio si uzdanje, zdravlje, slobodu i sreću! A tako i dubrovačku skladnost koja je nestala

.

I tako je finila 1046. Festa Sv. VlahE. U kiši i vjetru, snuždena. A u Božanskoj pravednosti koincidirala je s 75. godišnjicom bitke za Staljingrad i u bespuću ruskog leda 60-ak izgubljenih mladih dubrovačkih života. Pod plaštom nadahnuća ideologije kukastoga križa zanosno indoktriniranih sa žrtvenika odanosti pjesmom „Zdravo Djevo Kraljice Hrvata…“ i „Do nebesa nek se ori…“ ginuli su za ideale Poglavnikove Hrvatske i Firerove svetinje novoga svjetskoga poretka kojega nam je „Sam Bog dao“. U arhivu listam Katolički tjednik o križarima 1941., Katolički list 1942., Križarsku Nedjelju 1942. …prisjećam se sjećanja vjernika o propovijedanju misnoga slavlja uzburkanog vremena Hitlerove providnosti i najsvetijeg križarskog rata. I konačno, nakon toliko godišta oprost grijeha u ruhu „istine“ posthumnog životnog djela za gromko zalaganje vjere kukastog križa na bojištu protiv crvene internacionale. A na prigodnoj svečanosti u KMD-u ožareni pljesak iz prvog reda počasnog mjesta odavao je proljeće propupalog hrvatskog cvijeta.

I tako naš Sv.Vlaho, ni ime ti ne znadu sklanjat, ali te umiju zloupotrijebiti iako si zaštitnik ljudskosti svih boja i vjera. Pa neka glasno reču građani Tvoga Grada da nikad nijesi bio sudac krivima, pravednima i „nevinima“. Hrabrio si uzdanje, zdravlje, slobodu i sreću! A tako i dubrovačku skladnost koja je nestala.

Od grančica našega Grada kroz stablo željene domovine krčimo putove niz desne padine ponora omražene naprednom i pobjedničkom svijetu. Vlada za Vladom, u službenom sastavu ili obiteljskoj družini hrli Sv.Ocu u pohode, uporno ga preklinje za žurnu kanonizaciju naše uzdanice blaženoga Alojzija, bez imalo obzira zbog nasrtljivosti i neskladne upornosti. Hrvatski narod već davno ga je proglasio svetim uz povijesno svjedočanstvo na optuženičkoj klupi:

Hrvatski se narod plebisticarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija da nisam osjetio bilo svoga naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji“.

Gdje se dogodilo to izjašnjavanje, taj svenarod- ni referendum, ostalo je tajna. Možda neđe u Italiji, u Poglavnikovom gnijezdu duboko skriveno od svekolikog puka a došaptano Fireru i Dućeu. Jer to proglašenje NDH za našega kardinala je bio „Dar Božiji“. A na Božijem daru trebalo se i zahvaliti. Pa u punoj kršćanskoj darežljivosti „prijateljima“ je ostavljena Istra, otoci, Dalmacija, Međimurje. Najljepši dijelovi Hrvatske. I sve je to oslobođeno, i sve je to davno omeđeno ZAVNOH-ovim, današnjim granicama. Te iste granice zvjerski su napadnute i teškim žrtvama obranjene.

Puno višim nego li nam se to činilo. Jer u genetskoj prirodi balkanskog zločinstva poriv pljačke i krvoločnosti pušten je iz donedavnih uzda i iza zastora demokracije beskonačna pohlepa evoluirala je u kanibalizam.

I iza sebe ostavila pustoš duha, ljudskosti, plodova radničke klase pa i pustoš ljubavi nad rodnom grudom. U vrtlogu plemenskog (krvavog) osamostaljenja HR Herceg Bosne potisnuti su svi postulati ratnog ponašanja pa pod zaštitom matične države izgubila se svijest i savjest.

Otrežnjenje Haškom presudom san je pretvorilo u nesanicu, maštanje u javu. I sve se to udružilo u drskost dokazivanja lažne istine u kojoj se Crkva u Hrvata osjetila pozvanom lažno braniti podanike i osporavati presude.

Još vazda živopisne slike okupljenog mnoštva u susjednoj nam državi u kojoj naš poglavar potvrđuje državnost: Ma tko to kaže da je Herceg Bosna takozvana, to je država i međunarodno priznata“!? U delirijumu urbi et orbi slijede Dretelji, Helidromi, Ahmići, Stoci,… Srebrenice,… i 105.000 izgubljenih života. A u smirenjem vremenu, u uzdahu olakšanja ne može se obuzdati poriv „pomirenja“ dernekom isključivosti: „…tiho, tiho teče Neretva, sobom nosi Srbina…, „…nema više mostova…“ Rastrčani hrvatski dužnosnici spašavaju što se spasiti da.

A hrvatski biskupi indoktriniraju mase i ostaju ustrajni usprkos kapelati papinog izaslanika Pietra Parolina. Što više, umjesto da bude maknut iz crkovnih redova uzoriti biskup Vlado Košić na omiljenoj podlozi kleroustaštva biva promaknut za predsjednika Vijeća HBK za nauk vjere. I tako ostajemo jedina država na Globusu koja svojom politikom otvoreno i strasno zagovara poraženo naci-fašističko ustrojstvo. I uspijeva! Ni pouka prošlosti na svojim prostorima kao i u bliskoj nam Španjolskoj gdje je Crkva bila oslonac fašističkom Frankovom režimu i izravno odgovorna za stotinu tisuća žrtava, nakon 80 godina prikrivane trudnoće sada rađa Kataloniju.

A u Hrvatskoj na hiljade porušenih spomenika za stotine tisuća poginule mladosti u borbi s aždajom čovječanstva nije se našla riječ prijekora za razbojstva, ni sućuti za duše žrtvovanih života za slobodu onih vremena. Pod zajedničkim spomen obilježjima.

Sinergijom osvetnika svi postaju povjesničari subjektivne odmazde bez recenzije, uz argumentirane laži. Povezani u klupko razjarenog gubitnika ne usuđuju se postaviti na Temidinu balanču pravde žrtve zajedničke dobrobiti, zločine i uzroke sviju strana i konačno odvagati prošlost. I prestati biti krvnici povijesne istine. Zanimljiv je odgovor Premijera na provokacije istočnog susjeda o strahotama Jasenovca: „ Nije Hrvatska ustaška država, ona je određena Ustavom i Domovinskim ratom“. Pismenom dovoljno: za dom spremni!

A simbol antifašizma maknula je vrla Predsjednica čim je ušla u svoj ured. Po nalogu „domoljuba“. I nastavila koketirati svojim uredom obilazeći Hrvatsku. I još nije pronašla totem vjere, poštenja, pravednosti, istine i ufanja za svoj narod. Jer nije svjesna svojih stavova.

Sva ta krvava epopeja II.svj. rata, kalvarija i stvaralaštvo poslije rata, pakosno i prkosno je ponižavano u dopadljivosti mračnom podzemlju. Odnedavna i povlaštenoj kasti diplomiranoj na šatoraškoj akademiji. Ako vjerujemo u Božanstvo koje svojim metafizičkim savršenstvom upravlja našim postupcima, životima i zajednicama, ocjenjuje nesklad dobra i zla onda smo kažnjeni bijelom kugom za prokletstvo laži i licemjerja.

I još gore: u opljačkanoj, rasprodanoj, korumpiranoj i lažima oplemenjenoj zajednici ostati će poneko na tuđem gradilištu rođene grude, ali kolone mladih, razočaranih plodovima roditeljske žrtve i uskrslim, grijeha oproštenim laureatima tiskati će se na biljetarnicama odlaska.

Davor Mage

.

Objavljeno u Glasu grada – Glas grada 673, 09.02.2018., http://glasgrada.hr/wp-content/uploads/2018/02/673.compressed.pdf

Odgovori