SJEĆANJE NA MARKA MAROJICU
ožujak 18, 2020
KORONAVIRUS U HRVATSKOJ Mjere stupile na snagu, objavljen popis svega što se zatvara. Zabranjuju se i mise. Piše D.T., index.hr, HINA
ožujak 18, 2020

Cijena bolje budućnosti je razračunavanje s prošlošću. Piše Ana Maria GRÜNFELDER, autograf.hr

Foto: Filip Kos / PIXSELL

Foto: Filip Kos / PIXSELL

”Zar vi tamo dolje (tamo dolje = u Austriji ”duboko na Balkanu”) nemate drugih briga? Bleiburg?! U svibnju??? Bog zna što će biti u svibnju.” Ovako reagiraju u Klagenfurtu i u Beču, svejedno, službenice i službenici u Biskupskim ordinarijatima na pitanja o Bleiburgu odnosno o hrvatskoj komemoraciji na Bleiburškom polju, koja se tradicionalno održava u prvoj polovici svibnja.

U cijeloj Austriji trenutno vlada izvanredno stanje, u susjedstvu također. U Sloveniji, Italiji, Austriji, Slovačkoj i Češkoj… Zatvaraju se granice, čini se kao da život stoji već danima. Stožeri ministarstava zdravlja objavljuju iz sata u sat izmijenjene brojke stvarno zaraženih, sumnjivih te savjete za ponašanje. Dnevnici nacionalnih TV-postaja analiziraju posljedice pandemije koronavirusa po gospodarstvo i socijalni život ugroženih građana.

Takvim načinom prezentacije realno predočavaju određene činjenice koje nam ukazuju u kojoj smo mjeri danas međunarodno ovisni jedni o drugim i nesposobni za učinkovito samostalno funkcioniranje ili kao ”suverenisti”.

U cijeloj Austriji trenutno vlada izvanredno stanje, u susjedstvu također. U Sloveniji, Italiji, Austriji, Slovačkoj i Češkoj… Zatvaraju se granice, čini se kao da život stoji već danima. Stožeri ministarstava zdravlja objavljuju iz sata u sat izmijenjene brojke stvarno zaraženih, sumnjivih te savjete za ponašanje. Dnevnici nacionalnih TV-postaja analiziraju posljedice pandemije koronavirusa po gospodarstvo i socijalni život ugroženih građana

Evo samo jednog u nizu primjera. U Italiji i Austriji rade njegovateljice iz Hrvatske, Slovačke, Rumunjske… Skrb za starije i nemoćne u specijalnim bolnicama, umirovljeničkim domovima i u kućnoj njezi nalazi se već u ozbiljnoj krizi nefunkcionalnosti, jer se dio njegovateljica nedavno vratio u svoju domovinu da bi iskoristile zakonski odmor, a sada im Slovačka ne dopušta povratak. Čak i da smiju putovati, na austrijskoj bi granici brklja ostala spuštena – ne smiju ulaziti. A kad bi ipak uspjele prijeći granice, nakon ulaska u Austriju moraju ostati najkraće u dvotjednoj karanteni.

Prema podatku za Austriju, za taj rok dnevno (!) nedostaje 60.000 njegovatelj(ic)a. Do tada se domovi i njihovi korisnici, moraju snalaziti kako znaju i umiju.

Do kada će škole ostati zatvorene, to još nitko ne zna, niti želi o tome špekulirati. Ta obustava nastave najviše će pogoditi maturantice i maturante. Upitno je kad će položiti ispit zrelosti.

Također je pitanje hoće li stići na rok za prijamne ispite na fakultetima i hoće li fakulteti svoje rokove prilagođavati izvanrednim okolnostima.

Obitelji se moraju snalaziti sa školovanjem i dnevnim nadzorom nad djecom koja ne idu u škole, a u isto vrijeme moraju rješavati svoje izostanke s poslodavcima.

Više manje svima, na različite načine, bliža i dalja budućnost je veoma neizvjesna. A toliko detaljnih pojedinačnih i kolektivnih dilema i problema hrvatski mediji još nisu otvoreno iznosili pred javnost. Građanstvo temeljito informiraju o zdravstvenim aspektima pandemije, ali nema puno govora o socijalnim posljedicama.

Valjda je to razlog zašto su se Biskupske konferencije baš ovih dana, dosjetile zapitati za uvjete održavanja komemoracije u Bleiburgu. Ne valjda, nego sasvim sigurno, austrijske službenice i službenici u crkvenim uredima ostali su zatečeni pitanjima o Bleiburgu. Takva pitanja nisu mogla stići u nezgodniji trenutak i to bez ikakvog uvijanja daju do znanja.

Pa gdje vi živite? Sadašnje – s naglaskom na ”sadašnje” – procjene trajanja ”izvanrednog stanja” sežu do Uskrsa, no nitko ne vjeruje da će se za Uskrs ukinuti barem najrigoroznija ograničenja. Vraćanje zemlje u normalu također iziskuje, uz oprez i budnost, strpljenje i vrijeme, te mora proteći točno određenom dinamikom. Radi solidarnosti svaka građanka i svaki građanin trebaju imati razumijevanje za to.

Upravo u četvrtak 12. ožujka Savezna je vlada s predstavnicima svih vjerskih zajednica – s katolicima, evangelistima obaju denominacija, s muslimanima i Židovima, s budistima i hinduistima i nizom manjih religija dogovorila obustavu svih javnih obreda. Svi su se predstavnici pokazali spremnim podržavati vladine mjere, iako vjernici moraju žrtvovati njima mile obrede i doživljaje.

Hrvatsku biskupsku konferenciju i ”sestrinsku” u Bosni i Hercegovini ne muči takav scenarij. Naime, BK BiH je dovoljno udaljena od epicentara pandemije koronavirusa, a predstavnici Počasnog bleiburškog voda ionako njeguju kult thanatosa – a smrt je sveprisutna i iznad ovozemaljskih briga.

Austrija danas ima još manje razloga tolerirati takav skup – kad obilježavamo 75-godišnjicu Drugoga svjetskog rata, koji je donio oslobođenje od nacističkog jarma i zločinačkog režima. Još manje se ima razloga obilježavati komemoraciju koja nastavlja njegovati antagonizme između Hrvata i drugih narodnosti bivše Jugoslavije

Komemoracija u Bleiburgu ne spada u događaje zbog kojih se, prema sadašnjoj prognozi, ukida zabrana većih skupova i javnih manifestacija. Vjerojatno će se špekulirati, kako Europa diskriminira Hrvate, kako hrvatski biskupi nisu dobrodošli u Austriji, a poglavito ne u Korušku. Ondje ”vlada” socijaldemokratski predsjednik, a imaju većinu i u pokrajinskoj skupštini.

A u Koruškoj stoluje, od jesen 2019. godine novi biskup. Dotadašnji ravnatelj Caritasa Koruške, Slovenac dr. Josip Marketz (rođen 1955. u dvojezičnoj Rožnoj dolini u Koruškoj s biskupskim geslom Deus caritas est / ”Bog je ljubazan”, Iv. 4,16). Studirao je teologiju u Salzburgu i u Ljubljani, djelovao je godinu dana u Ekvadoru. Podjednako je omiljen kao dušobrižnik i kao organizator.

Teološki je u suglasju s doktrinalnim naukom, no prakticira ga svjestan da ga treba prevađati i da je potrebna dobra doza empatije. Suaviter in modo, fortiter in re. ”Previše vuče na slovensku stranu”, njurgaju neki naglašavajući njegovo porijeklo, no ”inače je u redu”.

Biskup poznaje dvije strane tragične povijesti Slovenaca – jugoslavensku i korušku – u nacizmu i u komunizmu. U kolonama koje su se u svibnju 1945. godine vukle iz jugoslavenskih bojišnica prema Koruškoj, bježali su ne samo hrvatski nekomunistički borci, nego i Rupnikovi, bjelogardisti i domobrani, slovenski i hrvatski, uz druge (Čerkeze, Crnogorce…).

U Sloveniji se nalaze stratišta, gdje su bez suđenja skončali od partizanske ruke ti bjegunci, čija vojna pripadnost ne daje pravo pretpostaviti da su tijekom cijeloga rata ostali nevini.

Maribor, Tezno, Teharje, Kočevski Rog, imaju isto značenje kao Hrvatima Macelj i druga mjesta. No Slovenci su u Koruškoj još od 1938. godine, a u ostatku Slovenije od 1941., trpjeli protjerivanje iz svojih domova, eufemistički nazvano Umsiedlung (preseljenje), a preseljenje ih je odvelo do Baltičkog mora.

I preseljenja su se za Slovence pretvorila u pravi pomor. Računa se, nikad se neće utvrditi točne brojke, da je jedna trećina preseljenih umrla od napora, gladi, bolesti i od boli zbog izgubljenih domova i članova obitelji.

Pitanja za ovogodišnje (ne)održavanje Bleiburga službeno još nisu otvorena, no tako se može zaključiti iz razgovora s koruškim službenicama i službenicima. Biskup je duboko svjestan pozadine crkvenog obreda u Bleiburgu – da se ne radi o ”pukoj” misi zadušnici, ”za nevine žrtve” – i da su takve formulacije tek ”dimna zavjesa”.

Drugim riječima, biskup zna za pokušaje ”prevrednovanja” povijesti. Ljudi u Koruškoj se pitaju, kako bi svijet gledao na Crkvu kad bi austrijska ili njemačka crkva organizirale komemoraciju ”hrabrim vojnicima Drugog svjetskog rata”. Bleiburg se ne može odvojiti od povijesti Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. S revizionizmom Koruška biskupija ne želi ”imati posla”.

Drugi razlog sadašnjeg ”neodlučivanja” (što u tom slučaju nije ”oklijevanje”!) unatoč lanjskom dogovoru između HBK i biskupije Gurk-Klagenfurt da u Bleiburgu 2019. više neće biti tog pseudoreligioznog scenarija od prijašnjih desetaka godina, prokrijumčarili su ”kroz stražnja vrata” svoju omiljenu tezu o ”misi zadušnici za nevine žrtve Bleiburga”. Samo gluhi i slijepi nisu vidjeli prepoznatljivu ikonografiju.

Pa gdje vi živite? Sadašnje – s naglaskom na ”sadašnje” – procjene trajanja ”izvanrednog stanja” sežu do Uskrsa, no nitko ne vjeruje da će se za Uskrs ukinuti barem najrigoroznija ograničenja. Vraćanje zemlje u normalu također iziskuje, uz oprez i budnost, strpljenje i vrijeme, te mora proteći točno određenom dinamikom. Radi solidarnosti svaka građanka i svaki građanin trebaju imati razumijevanje za to

Po austrijskom shvaćanju Bleiburg se ”pretvorio” u okupljalište starih ustaša i njihovog pomlatka. U Hrvatskoj se naglašava da je Hrvatski sabor zaštitnik komemoracije i da želi komemorirati žrtve. To je točno, ako se pravite da ”ništa ne vidite, ništa ne čujete, ništa ne shvaćate”.

Austrijski stručnjak za ustavno pravo u uredu saveznoga kancelara smatra da Austrija u skladu sa zakonom o zabrani nacionalsocijalističkih aktivnosti ima obavezu zabraniti komemoraciju, jer je povijesna pozadina u vjerskom činu prepoznatljiva i ne može se ignorirati.

Bleiburg, koji već dugi niz godina političkoj, ali i crkvenoj Austriji leži u želucu kao neprobavljiv zalogaj, i malo tko bi mogao poželjeti da upravo Austrija, koja sama muči muku sa svojim desničarima i kriptonacistima, postaje mjestom hodočašća neoustaša i drugih desničara iz cijele Europe.

Austrija danas ima još manje razloga tolerirati takav skup – kad obilježavamo 75-godišnjicu Drugoga svjetskog rata, koji je donio oslobođenje od nacističkog jarma i zločinačkog režima.

Još manje se ima razloga obilježavati komemoraciju koja nastavlja njegovati antagonizme između Hrvata i drugih narodnosti bivše Jugoslavije.

I Hrvati su zaslužili – a mlađe generacije su željni toga i spremni doprinositi – da se antagonizmi stave na stol i raspetljaju, gdje se mogu, a gdje ne, da se s njima živi. ”Pustite da mrtvi pokopaju mrtve”. Cijena bolje budućnosti je dosljedno razračunavanje s prošlošću.

.

Objavljeno autograf.hr, 14.03.2020., https://www.autograf.hr/cijena-bolje-buducnosti-je-razracunavanje-s-prosloscu/, pristupljeno 19.03.2020.

Odgovori