Tko preživi, najebat će! Piše Vedrana RUDAN,
ožujak 24, 2020
Pričali smo s mamama čiji su se klinci posve pogubili u online školi; ‘Naprosto je prezahtjevno i dugoročno neodrživo’. Piše Dora KRŠUL,
ožujak 25, 2020

BOLJE RAT NEGO PAKT! BOLJE GROB NEGO ROB!

Ove godine u svibnju obilježit će se 75 godina pobjede nad nacifašizmom i oslobođenje od okupatora. U toj pobjedi antifašističke koalicije veliki je doprinos partizanskih boraca u narodnoj i oslobodilačkoj vojsci i partizanskim odredima, koji su s Titom na čelu, poslije teške četverogodišnje oslobodilačke borbe, unatoč velikim žrtvama, stradanjima i patnjama, ostvarili toliko žuđenu slobodu. O toj dugotrajnoj i mukotrpnoj borbi partizanskih boraca, konačnoj pobjedi nad okupatorima i ostvarenoj slobodi bit će riječi i u idućim prilozima, ovaj put podsjetimo se na događaje krajem ožujka 1941. godine koji su nagovijestili nacifašističku okupaciju, rat i borbu naroda za slobodu.

U proljeće 1941. godine Kraljevina Jugoslavija proživljavala je tešku agoniju, izazvanu, uz ostalo, reakcionarnim, društvenim sustavom i nesposobnošću vlastodržaca. Fronta fašističkog bloka sila Osovine okrenula se prema istoku. Lak su joj plijen bile Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Na red je došla i Jugoslavija u kojoj se vojno-političko stanje naglo pogoršalo. Događaji krajem ožujka ubrzali su vojni rasplet situacije. Vlastodršci Jugoslavije, u skladu sa svojom politikom fašizacije zemlje i uvjereni da je pobjeda fašističkih sila već osigurana, pristupili su 25. ožujka 1941. godine Trojnom paktu, izvršivši na taj način potpunu kapitulaciju Jugoslavije i predaju njezinih naroda na milost i nemilost fašističkim imperijalistima. Centralni komitet Komunističke partije objavio je proglas u kojem je taj vladin akt osudio kao izdaju. U Beogradu i drugim gradovima u cijeloj zemlji demonstracije ogorčenog naroda dosegle su vrhunac 27. ožujka. Narod je, predvođen komunistima, izvikujući parole: „Bolje grob nego rob“ i „Bolje rat nego pakt“, odlučno osudio sramnu kapitulaciju kraljevske vlade pred fašističkim agresorima i manifestirao svoju volju da se beskompromisno bori za svoju slobodu. Hitler je odmah dao nalog Vrhovnoj komandi njemačke vojske da pripremi operacije protiv Jugoslavije, da se ona uništi „vojnički i kao država“.

U zoru 6. travnja 1941. godine nacisti okrutno bombardiraju Beograd i druge gradove, a njemačke, talijanske, mađarske i bugarske okupatorske jedinice ulaze u Jugoslaviju. Tadašnja jugoslavenska vojska nije pružala odlučniji otpor agresorskim okupatorima i kapitulirala je 17. travnja 1941 godine. Vlada Kraljevine Jugoslavije nije poduzela nikakve mjere za obranu zemlje.

Opredijeljenost Komunističke partije Jugoslavije s Titom na čelu, za organiziranje oružane borbe 1941. godine predstavlja logičan kontinuitet njene dotadašnje strategije, čija je suština bila borba protiv fašističke opasnosti i za istinsku obranu nezavisnosti Jugoslavije. Ta politika došla je do snažnog izražaja u ožujskim i travanjskim danima 1941. godine. Napori Komunističke partije za organiziranje otpora agresorima u travanjskom ratu 1941. nisu mogli utjecati na njegov tok i ishod. Kraljevina Jugoslavija je poražena, a zemlju su okupirale ili anektirale nacistička Njemačka, fašistička Italija, Mađarska i Bugarska, nastupili su najteži dani za njene narode.

Odgovori