Thomas PIKETTY: Poziv na javnu raspravu o ECB
veljača 10, 2018
Drago PILSEL: Bilo bi vrijeme da Crkva jasno osudi ustaše i NDH
veljača 11, 2018

Bojan MIROSAVLJEV: TJENTIŠTE NIJE BLEIBURG. Sabor neće biti pokrovitelj 75. obljetnice bitke na Sutjesci.

Inicijativa Ranka Ostojića, potpredsjednika SDP-a i bivšeg ministra unutarnjih poslova da Sabor bude pokrovitelj obilježavanja 75. obljetnice bitke na Sutjesci, nije naišla na plodno tlo i od toga neće biti ništa. Ranko Ostojić podsjeća da je u ratnim događanjima na Sutjesci bilo najviše Dalmatinaca koji su i najviše stradali i da su među partizanima koji su se tada borili u V. neprijateljskoj ofenzivi najbrojniji bili Dalmatinci, a Split i Šibenik su bili jedini gradovi s četveroznamenkastim brojem boraca.

Bitka na Sutjesci – operacija Schwartz, vodila se od 15. svibnja do 15. lipnja 1943. godine, poznata kao V. neprijateljska ofenziva. Izvodile su je četiri njemačke i tri talijanske divizije, ustaško-domobranske postrojbe i jedna pukovnija bugarske carske vojske. Četnika nema, poraženi su u bitki na Neretvi, sada ih Nijemci vode kao pomoćnu vojnu snagu. Ukupno je bilo angažirano 127.000 vojnika, koji su imali snažnu podršku topništva i zrakoplovnu zaštitu. Zapovijedao je njemački general Rudolf Lüters. Ofenziva je izvedena u cilju potpunog uništenja divizija oko Vrhovnog štaba, a tu se nalazio i vrhovni komandant NOVJ Tito. Oko njega su bile 1. i 2. proleterska, 3. crnogorska i 7. banijska divizija te 1. majevička i 6. istočno-bosanska brigada. Ukupno 22.148 boraca od kojih 3.700 ranjenika i bolesnika. Iz Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske sudjelovale su u ovoj bitki 7. banijska divizija sa 7., 8. i 16. brigadom, a u borbi je dobila i 3. dalmatinsku brigadu, u 2. proleterskoj diviziji bila je 2. dalmatinska, a u 3. diviziji 1. dalmatinska brigada. Od ukupno 16 brigada NOVJ koje su učestvovale u ovoj bitki – šest brigada je iz NOV Hrvatska. A to je najveći broj brigada od svih drugih glavnih štabova NOVJ, preko jedne trećine. Samo u šest brigada NOV Hrvatske bilo je 6.708 boraca. U svim brigadama ima Hrvata, ne samo u tih šest brigada NOV Hrvatske. Iz Hrvatske najviše je bilo boraca iz Dalmacije – 5.928. U bitki na Sutjesci najviše je poginulih partizana iz Hrvatske. Po brigadama NOV Hrvatske izgleda ovako: najviše je poginulo u 2. dalmatinskoj 715, u 1. dalmatinskoj 685, u 7. banijskoj 506, u 8. banijskoj 474 i u 3. dalmatinskoj i 16. banijskoj po 326 boraca. I u bitki na Sutjesci, povijest NOR-a Jugoslavije istakla je izuzetnu hrabrost jedinica glavnog štaba Hrvatske. Na osiguranju lijevog boka u probijanju iz okruženja u dolini Sutjeske naročiti podvig izvršili su borci 2. dalmatinske brigade na Donjim i Gornjim Barama. Prije toga ista je brigada prva prešla kod Foče rijeku Drinu i time iz teške situacije izvukla ostale snage koje su bile oko Vrhovnog štaba.

S kakvom su se herojskom upornošću odlikovali borci govori i izvještaj koji je u najkritičnijem trenutku bitke poslao 2. bataljon 2. dalmatinske brigade: „Od ljudstva bataljona nije ostalo više od polovine, ali računajte na nas kao da smo svi tu i takve nam zadatke dajte!

Vrhovni komandant Tito o petoj neprijateljskoj ofenzivi u „Biltenu Vrhovnog štaba NOV i POJ“, broj 29-31, za lipanj, srpanj i kolovoz 1943. navodi: „Poduzeli smo ofenzivne operacije prema Gacku i uputili brzim maršem Drugu dalmatinsku brigadu na jednu od najvažnijih točaka, tj. na Gornje Bare, brdo u trokutu gornjeg toka rijeke Sutjeske i Neretve. Ova je brigada kasnije odigrala presudnu ulogu u povlačenju naše glavnine preko tjesnaca rijeke Sutjeske i pokazala divne primjere upornosti i herojstva“.

Njemački zapovjednik u bitki na Sutjesci, general Rudolf Lüters, morao je konačno javiti Berlinu: „Tijek borbi pokazao je da su komunističke snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje…“ Bio je to i krupan doprinos međunarodnoj afirmaciji NOP-a u Jugoslaviji. Nakon bitke na Neretvi i Sutjesci istina o događanjima u Jugoslaviji brže je prodirala u svijet. NOVJ je priznat kao zaraćena strana u antihitlerovskoj koaliciji. Tako je u dvije velike bitke koje su vođene u okupiranoj Jugoslaviji 1943. godine veliki doprinos dao narod Hrvatske, jedinice i borci koji su stasali u okrilju Glavnog štaba Hrvatske. U to isto vrijeme snažni udari slavonskih partizana 2. hrvatskog korpusa NOVH, dali su značajan doprinos da se s manje problema savlada teško stanje u dolini Neretve i Sutjeske. Nema spora da je to bio zapažen doprinos općoj pobjedi antifašističke Hrvatske.

Sve gore navedeno, i ne samo to, vjerojatno je bio povod inicijativi Ranka Ostojića, potpredsjednika SDP-a i bivšeg ministra unutarnjih poslova koji je pismom zatražio od predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića da Sabor postane pokrovitelj 75. obljetnice bitke na Sutjesci. „Postoje različita gledišta o tome zašto se tako velik broj Hrvata nalazio u partizanima, je li to pripadnost Komunističkoj partiji i ideologiji ili bunt protiv sporazuma između Pavelića i Mussolinija kojim je velik dio Dalmacije predan Italiji“, piše Ostojić i navodi da su među partizanima koji su se tada borili na Sutjesci najbrojniji bili Dalmatinci, a Split i Šibenik su bili jedini gradovi s četveroznamenkastim brojem boraca. Današnji povjesničari slažu se da Dalmatince u rat nije otjerala ideologija, nego teror talijanskih fašista“, obrazložio je Ostojić svoju inicijativu, koja je naišla, očekivano, na zlonamjerne javne izjave pojedinaca iz HDZ-a. Dakako, stoji prigovor što se upravo Ostojićev SDP, dok je bio na vlasti, nije ozbiljnije pozabavio inicijativom za pokroviteljstvo Sutjeske.

Miro Kovač, bivši ministar vanjskih poslova poručio je Ostojiću da se poštovanje žrtvama može izraziti bez pokroviteljstva i, važnije, da je „ta bitka jedan od sinonima,, mitova jugoslavenskog komunističkog sustava, za koji znamo da ga je hrvatski narod temeljem svoga Ustava već 1990. godine odbacio“. (Bravo ex ministre za uvjerenje da je bitka na Sutjesci običan mit).

Darko Milinović (koji je vodio „rat za Plitvice“, prije nego je podnio ostavku na mjesto županijskog šefa HDZ-a poručio da je spreman bos se uspeti na Velebit ako se za ravnatelja Nacionalnog parka Plitvice imenuje netko tko mu nije po volji) – izjednačio je bitku na Sutjesci s totalitarnim sustavom i jubilarnu obljetnicu nazvao „događajem koji se obilježava u drugoj državi“. (A u kojoj je državi Bleiburg? Predsjednik Sabora Gordan Jandroković sve povijesno što je imao reći o Narodnooslobodilačkom ratu kao pokrovitelj rekao je lani na Bleiburgu,)

Zoran Restović, predsjednik UABA Šibenik, kaže da izjave istaknutih hadezeovaca graniče sa zdravim razumom, jer takvi bježe od istine, činjenica i povijesti. „Pa mi upravo svjedočimo činjenici da je Ministarstvo branitelja dodijelilo 50.000 kuna Društvu za istraživanje logora Jasenovac, onima koji na bizaran način osporavaju činjenice. Ne trebamo se onda čuditi da Sutjesku nazivaju mitom“, kaže Restović. One koji imaju problema s historijom, čelnik šibenskih antifašista poziva u šibenske Bileci i sam Šibenik pa neka, kaže, tamo pokušaju izbaciti sjećanje na 51, odnosno 535 poginulih boraca na Sutjesci. „Šibenik Sutjesku obilježava i nastavit ćemo je obilježavati svake godine. Sabor je puno puta pokazao svoje lice pa je i odgovor na ovu inicijativu bio očekivan. Kontinuirano netko Hrvatsku hoće uvesti u Endehaziju i osporiti sve ono to je partizanski pokret napravio kako bi zemlju svrstao na pobjedničku stranu. Sabor je odgovoran za Ustav koji se napada, a ministarstva koja su proizvod vlade iz tog Ustava negiraju antifašizam“, zaključuje Restović.

U takvom ozračju citiramo povjesničara Tvrtka Jakovinu, koji je na pitanje o smislu antifašizma u današnje vrijeme kratko odgovorio „da nema fašizma, ne bi trebao postojati niti antifašizam“.

Očito je da će još godinama hučati Sutjeska podsjećajući koliko je antifašizam važan za Hrvatsku. Danas se na Tjentištu malo tko zaustavlja. Predivni pejsaži livada kroz koje huči Sutjeska i koje natkriljuju okolni visovi Zelengore, Volujaka i Vučeva djeluju otužno. Na svakom se koraku vidi da je tuda protutnjala neka osvetnička vojska koja je iza sebe ostavila pustoš, paleći, rušeći i demolirajući spomenike antifašističke borbe. Samo se i dalje gordo znad kosturnice uzdiže spomenik o proboju partizana.

U međuvremenu, sve ostalo bilo je pretvoreno u pustoš, koju je iza sebe ostavila tzv. vojska Republike Srpske u pogromaškom „nadiranju“ tijekom ratova od 1992. do 1995. godine.

Gostinska kuća, ili kako su je zvali Titova kuća, je spaljena. Iz obzidana strči samo dimnjak od nekadašnjeg kamina. Omladinsko naselje je nestalo u pohari. Hotel, bez vrata i prozora, djeluje avetinjski. Spomen kuća je demolirana, a Hegedušićevo stvaralaštvo mitraljirano i unakaženo.

Jedino je to pogromaštvo nadživio gorostasni spomenik samo zato što u trenutku rušilaštva osionom oficiru tzv. vojske Republike Srpske, kako se priča, nedostajalo tonu eksploziva da ga digne u zrak! Kad je NOR završen, prostor Sutjeske je proglašen za Nacionalni park i pretvoren u jedinstven memorijalni kompleks sa brojnim spomen-obilježjima i rekreativnim sadržajima.

Hoće li se vratiti život na Tjentištu? Huči Sutjeska, a tuga u srcu svih poštovalaca narodnooslobodilačke borbe je golema.

Preneseno s sabh.hr, 18.01.2018., https://www.sabh.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1566:raskrija-sabor-nee-biti-pokrovitelj-75-obljetnice-bitke-na-sutjesci&catid=5:novosti&Itemid=14

Odgovori