Sazvana sjednica Predsjedništva Udruge antifašista Dubrovnik
srpanj 16, 2019
OD 22. SRPNJA DO 12. KOLOVOZA LJETNA STANKA
srpanj 17, 2019

78 GODINA OD USTAŠKOG ZLOČINA NA RUDINAMA

     Prolazi sedamdeset osam godina od početka Drugog svjetskog rata i fašističke okupacije te početka narodnog ustanka i NOB-e na ovim našim prostorima. Fašizam i rat, ta poguba ljudcke naravi donijeli su i na dubrovačko područje vlast okupatora i marionetske NDH i s njima zebnju, strah, teror, zatvore, logore, krv i smrt, ali i odlučnost naroda da se tome suprotstavi i bori za svoju slobodu. Sva pogubnost ustaške strahovlade i na dubrovačkom području pokazala se već od početka, naročito stravičnim zločinom izvršenim početkom ljeta 1941. godine.

     Početkom srpnja 1941. Dubrovnik i dubrovački kotar potresao je strašan ustaški zločin na Lisačkim rudinama u zaleđu Stona. U noći između 2. i 3. srpnja skupina dubrovačkih ustaša na čelu s Antom Duževićem uhitila je grupu građana, uglavnom Srba. Odvezli su ih autobusom do Rudina i tu ih usmrtili na stravičan i svirep način. Među ubijenima su bili: Jovo Pravica, željeznički strojovođa; Milan Vučić, posjednik; Ivo Lečić, mesar; Božo Batinić, pomorski kapetan; Jozo Marić, obućar; Risto Kosović, vozač; Jovo Medan, trgovački pomoćnik; Murat Hajdarhodžić, gostioničar, Marko Iličković, gostioničar, te iz Metkovića Vasilije Kovačina, pravoslavni svećenik; Boško Popovac, trgovac i Mirko Popovac, učitelj. Mirko Popovac uspio je pobjeći dok su uhićene provodili u Ston. Međutim, ubrzo je ponovno uhićen, izubijan i živ bačen u provaliju kod Brsečina. Toga dana je uhićen i ubijen Ranko Mladenović, žandarski podnarednik iz Trebinja.

     Zločin je izvršen prema naređenju Ustaškog stožera, tj. prema naređenju stožernika Iva Rojnice i logornika Mladena Kaštelana. Na čelu s ustaškim poručnikom Antom Duževićem egzekutori su bili ustaše Đuro Ivković, Vlaho Matičević, Marčelo Brkan, Marko Kujundžić, Ante Miletić, Simo Vučić, Đoko Bartulica, Ivo Lise i Ivo Juvančić. Taj svirepi zločin opisao je Mato Jakšić: „Do Stona su ih tukli i mučili. U Stonu su ustaše ručali i napili se i pijani pošli u Rudine kod Slanog gdje su ih poklali. Nekima su zabijali čavle u glavu, nekima krampom smrskali lubanju, a one koje nisu dotukli smaknuli su mecima u glavu. Tom akcijom upravljali su Dužević, Matičević i Glavan.

     Taj je zločin među Dubrovčanima izazvao zgražanje. Smatralo se da su tim zločinom ustaše konačno skinuli masku i pokazali se u pravom svjetlu. Kako u knjizi „Dubrovački kotar u NDH“ piše dr. sc. Franko Mirošević „taj ogavni čin utjecao je da su se trezveniji i objektivniji pristaše HSS-a pacificirali iako su dotad sa simpatijama gledali na NDH-u. Veliki župan Ante Buć u Zagrebu je prosvjedovao protiv toga čina kod ministra unutarnjih poslova Andrije Artukovića, ali bez rezultata. Dapače, Ante Dužević je zbog toga velikom županu prijetio likvidacijom, ako mu stane na put. Župan je o velikom zločinu izvijestio i Ministarstvo unutarnjih poslova: Ove pojave mnogo škode među pučanstvom te ih svi čestiti Hrvati otvoreno i žestoko osuđuju…“

     Ekshumacija žrtava umorenih na Lisačkim rudinama opisana je u dokumentu pohranjenom u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. U tom se dokumentu između ostaloga navodi: da su: „početkom srpnja 1941. godine ekshumaciju dozvolili rodbini ubijenih u Rudinama nedaleko Stona. Leševe je sredinom rujna 1941. iskopala posebna imenovana komisija. Pronađeno je 11 tijela ruku vezanih na leđima, potpuno unakaženih, a neki su leševi bili izrezani na komade. Talijani su zahtijevali da se leševi prebace na dubrovačko groblje i pokopaju, ali su se vlasti u Dubrovniku na čelu s logornikom Kaštelanom, tome oštro suprotstavile. I veliki župan bio je protiv togaStoga su mrtvačke sanduke s leševima odvezli do Zavale u Popovu polju i položili ih u jednu jamu na tamošnjem groblju…“

Odgovori