Kako je Trump, gnojeći našu „Lipu“, zagnojio Hrvatsku. Piše Ante PAVIĆ, forum.tm
ožujak 19, 2019
Zašto je tri i pol milijuna Poljaka pogledalo film o ne baš uzornim pripadnicima klera. Piše Jurica PAVIČIĆ, jutarnji.hr
ožujak 19, 2019

Gradsko vijeće u valceru. Piše Lidija CRNČEVIĆ, dubrovniknet.hr

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

Sve je u redu, sve je za pet – pod taj pjevni refren moglo bi se sažeti ozračje jučerašnje 12-satne sjednice Gradskog vijeća Grada Dubrovnika. Doduše, počelo je s vijećničkim pitanjima nešto oštrije, čisto da se pokaže tko je gazda pa se Raguž uhitio Vida a Pezo prvo Vlahušića, a nešto kasnije i Obradovića, Špero je zaštitnički raširio krila nad Raguževim “nestašnim betoniranjem” u Posatu, a kako je dan prelazio u noć, pa jutro, doskočicama i pošalicama vijećnike se gotovo “guralo” jedne drugima u zagrljaj, pa je i gradonačelnik Franković ponudio srđevcima ruku pomirenja i ljudski oprost “divljacima kojih ima u svakoj stranci”, a Valentina Dujmovića gotovo je ustoličio kao najvećeg dobročinitelja koji je viđen na ovim prostorima od osamostaljenja Hrvatske. I sad će meni ponovno reći – to je politika.

K’o da ja to ne znam?!  A znaju i oni, pa se povremeno tako pred narodom opušteno međusobno igraju, poigravaju i nadigravaju, a svaku ozbiljnu temu garniraju s politikantskim podbadanjima i nadmudrivanjima. Iako ga fizički nema, duh “pravomoćno osuđenog kriminalca” kako ga najčešće oslovljavaju, prečesto lebdi u Gradskoj vijećnici. Nakon što su HDZ-ovci srđevce prozvali solaricama, Vlahušić bi na oporbenoj trpezi mogao glumiti papar. Svako malo, eto njega s postovima i statusima kojima na svoj već prepoznatljivo provokativan način “zapapri” vladajućima. Uz fotografije koje prikazuju život na selu i sadnju patata u Imotici, njegov fb vrvi postovima kojima najviše pažnje pridavaju upravo HDZ-ovci. Prečestim komentiranjima i opovrgavanjima njegovih provokacija, Vlahušića održavaju politički živim i utjecajnim, iz virtualnog svijeta društvenih mreža spuštaju ga u društvenu zbilja kao svog najvećeg i najozbiljnijeg oporbenjaka.

Gradsko vijeće je ovlastilo gradonačelnika Frankovića da se s 21 milijunom kuna natječe za većinski paket dionica UTD Raguse, kako bi nešto što je bilo naše ponovno postalo naše. Kako će to proći, nemoguće je procjenjivati, hoće li zainteresirane kupce obeshrabriti najava da tamo “mogu prodavati gaćice” jer bi im Grad mogao oduzeti javnu površinu, također ostaje za vidjeti. S “Excelsom” stanje i dalje 0:0, možda prije dočekamo Godota nego uplatu koncesije za žičaru, Umjetnička galerija dobila je novog zaposlenika i ravnatelja, slikara Tonka Smokvinu, vremenski okvir od 45 dana za izbor čelnika gradskih ustanova postao je rastezljiv pojam, investitorima stambenih zgrada pokušava se “stati u kraj” obveznim brojem parkirališnih mjesta u vlastitim garažama, dobro zvuči, kako će zaživjeti u praksi vidjet ćemo. To bi trebala biti vatrogasna mjera umanjenja posljedica neumjerenosti u izgradnji i katnosti u ograničenom prostoru grada, do najavljenih ozbiljnijih preinaka GUP-a, za godinu, godinu i pol dana, ukoliko dotad išta u što bi se mogla nabit kakva zgrada ostane slobodno i neizgrađeno.

Kad će i hoće li golf dok smo mi živi, hoće li se tvrđava Imperial prije srušiti nego obnoviti,  ne znamo, ali znamo da nas golferi otkad su podnijeli tužbu, drže za m… . U ovom trenutku nije mudro povući nijedan potez kojim bismo ugrozili položaj Republike Hrvatske pred arbitražnim sudom u Washingtonu, odgovorna politika se vodi razumom, glavom, a ne srcem, da sam se osobno pitao, nikada koncesiju na tvrđavu ne bi dobio nijedan privatni investitor, zbog značenja kojega ona ima za Grad – kazao je Marko Potrebica, otkrivši kvaku … zbog koje je Županijska skupština blagoslovila cijelih 310 ha za apartmanski grad na Srđu te razlog za brzinu kojom su se golferima počele izdavati dozvole i poništavati sudske presude koje im nisu išle u favor. Tužba i ucjene posljedica su politike koja se provodila u Hrvatskoj u povijesti projekta kojim se zapasalo cijelo brdo iznad Dubrovnika. Je li to bila politika glave ili politika špaga koju su provodili ili za sebe vodili pojedinci u kolopletu svih političkih razina odlučivanja u zemlji proteklih godina? A, da je bilo uključiti malo emocije i domoljublja, malo mudre i ponosne glave, možda ne bi tvrđava Imperial onako ranjena stajala nadvijena nad Gradom, kao dokaz hrvatskog podaničkog mentaliteta pred stranim probitačnim biznismenima, trgovcima, mešetarima i lobijima. Kako god završila arbitraža u Washingtonu, Dubrovnik je već izgubio. Politika koja je uspješno smanjila značenje Hrvatske po političkim, ekonomskim i svim drugim kriterijima kojima se mjeri razvoj zemlje na karti Europe, gubi i poziciju partnerskog pregovaranja o njenoj budućnosti. Hrvatska je nekad bila bogata zemlja, a postala je pokradena zemlja bogatih pojedinaca i osiromašenih građana koji državu doživljavaju poput nekog apstraktnog pojma kojemu ne pripadaju.  Političari donose odluke, ali plaćamo ih svi. Tako je bilo i s projektom na Srđu. Zna se tko je, kada i s kime odlučivao. Ne zna se za koliko. Zna se da će račun, kada sve dođe na naplatu, platiti svi.

Prostor Srđa za građane Dubrovnika izgubljen je prostor, dokaze toga osjetiti će generacije koje dolaze, ako je to politika glave koju im baštinimo, nemamo razloga za biti odveć ponosni.

.

Objavljeno 13.03.2019., dubrovniknet.hr, , http://www.dubrovniknet.hr/kolumna.php?id=67552#.XI4GSjoo9dg, pristupljeno 23.03.2019.

http://www.dubrovniknet.hr/kolumna.php?id=67552#.XI4GSjoo9dg

Odgovori